Amerikanci danas žive duže nego ikada ranije, sa prosječnim životnim vijekom od 79 godina, dok istraživači tvrde da bi prva osoba koja doživi 150 godina možda već mogla biti živa. Pokret za produženje života, koji predvode biohakeri poput Bryana Johnsona, sve više se oslanja na napredak u genetici, regenerativnoj medicini i vještačkim organima.
Sjedinjene Američke Države decenijama su zaostajale za drugim razvijenim zemljama po pitanju životnog vijeka, bilježeći jedne od najnižih prosječnih životnih dobi među muškarcima i ženama. Ipak, od pandemije naovamo, životni vijek u SAD-u je u porastu, a Amerikanci danas žive duže nego prethodne generacije – prosječni životni vijek iznosi 79 godina. Prosječan Amerikanac doživi 76 godina, dok žene obično dožive 81 godinu, zahvaljujući napretku u sanitaciji, antibioticima i modernoj medicini, piše DailyMail.
Za neke ipak dočekati osamdesete nije dovoljno, pa stručnjaci za starenje, entuzijasti wellnessa i biohakeri postavljaju pitanje: može li nauka usporiti samo starenje? Neki istraživači vjeruju da je prva osoba koja će doživjeti 150 godina možda već rođena. Drugi smatraju da bi napredak u genetskoj i regenerativnoj medicini, kao i vještačkim organima, mogao dodatno pomjeriti granice ljudskog životnog vijeka daleko iznad današnjih okvira.
Ovakve prognoze potaknule su procvat pokreta za produženje života, koji predvode ličnosti poput Bryana Johnsona, 48-godišnjeg tehnološkog preduzetnika i takozvanog "biohakera" koji tvrdi da je usporio – pa čak i djelimično poništio – svoju biološku starost putem intenzivnog i iznimno skupog režima praćenja zdravlja, ishrane i eksperimentalnih procedura.
Na najdaljoj ivici ove oblasti, biotehnološke kompanije istražuju ideje koje više liče na naučnu fantastiku nego na medicinu. Među njima je i R3 Bio, startup iz San Francisca koji istražuje mogućnosti inženjeringa čitavih organskih sistema u laboratoriji. Iako je trenutni fokus kompanije na stvaranju organskih sistema za testiranje lijekova, tehnologija je privukla pažnju investitora koji u njoj vide dalekosežne implikacije za produženje ljudskog života.
Za dio entuzijasta produženja života, krajnji cilj više nije samo zamjena oboljelog srca ili jetre. Riječ je o stvaranju bioloških zamjenskih sistema – pa čak i čitavih inženjerski dizajniranih tijela – sposobnih da održavaju ljudski mozak u životu dugo nakon što bi ostatak tijela inače podlegao starenju. Ovakve vizije i dalje su izrazito spekulativne, ali pokazuju koliko se potraga za dužim životom drastično promijenila od osnivanja Sjedinjenih Američkih Država – od sirovih pokušaja da se spriječe zarazne bolesti do ambicioznih napora da se, možda čak i trajno, prevari smrt.
Fitnes važniji od suplemenata
"Da li će doživljavanje 150 godina postati uobičajena pojava, više nije zapravo naučno pitanje", izjavio je za Daily Mail Francesco Zen, stručnjak za produženje života i osnivač kompanije ZLIFE. "Veći izazov mogao bi biti dovođenje intervencija do ljudi prije nego što proces starenja dođe do tačke s koje se više ne može vratiti."
Uprkos velikoj pažnji koju privlače eksperimentalni tretmani protiv starenja, Zen smatra da su najefikasniji načini produženja života mnogo manje atraktivni. "Najmoćnije intervencije za produženje života su ujedno i najmanje uzbudljive", rekao je. "Fitnes, san, kontrola šećera u krvi i zdrav nivo hormona donose mjerljivije rezultate od bilo kojeg dodatka ishrani ili protokola hladnih kupki."
Prema stručnjacima, kardiovaskularna kondicija mogla bi biti jedan od najsnažnijih pokazatelja dužine ljudskog života. Ključna mjera je VO2 max – maksimalna količina kisika koju tijelo može iskoristiti tokom vježbanja. Ova vrijednost prirodno opada sa godinama, ali se može poboljšati redovnom aerobnom aktivnošću poput trčanja, vožnje bicikla i plivanja. Jedna studija iz 2018. godine, koja je obuhvatila više od 120.000 Amerikanaca, pokazala je da su osobe koje su svoju kondiciju poboljšale iz kategorije "niska" u "ispod prosjeka" smanjile rizik od smrti u narednoj deceniji za oko 50 posto.
San i opasnosti samoliječenja
San se sve više izdvaja kao ključna tema istraživanja o produženju života. Naučnici sve više vjeruju da i količina i kvalitet sna igraju važnu ulogu u ćelijskoj obnovi i zdravom starenju. Istraživanje objavljeno ove godine pokazalo je da osobe koje redovno spavaju između 6,4 i 7,8 sati noću pokazuju niži nivo biološkog starenja u odnosu na one koji spavaju manje od šest ili više od osam sati.
Danas neki biohakeri eksperimentišu sa DIY setovima za genetsko uređivanje, uprkos zabrinutosti da bi samostalno sprovedeni tretmani mogli izazvati opasne imunološke reakcije ili neželjene genetske mutacije. Drugi su se okrenuli peptidima – injektibilnim amino kiselinama za koje se tvrdi da imaju regenerativna svojstva – iako stručnjaci upozoravaju da je većina dokaza i dalje preliminarna.
Zen je upozorio da najveći rizici obično nastaju kada ljudi pokušavaju ovakve intervencije bez odgovarajućeg medicinskog nadzora. "Sve više viđamo ljude koji na sebi testiraju sve snažnije tretmane protiv starenja, bez ljekara koji bi pratili posljedice. Tu stvari mogu postati opasne", rekao je.
Stručnjaci takođe upozoravaju da je mnogo popularnih intervencija za produženje života odmaklo daleko ispred dokaza koji ih podržavaju. "Spisak jedinjenja s ozbiljnim dokazima na ljudima je kratak, a većina egzotičnih kombinacija predstavlja skupu nadu", izjavio je za Daily Mail Robert DeuPree, izvršni direktor i osnivač kompanije Reverse Age Lab.
Čak i kada je riječ o dokazanim intervencijama, istraživači upozoravaju da više ne znači uvijek i bolje. "Najveća greška koju viđam jeste kad ljudi pretpostave da, pošto post pomaže, hladne kupke pomažu, HIIT trening pomaže i izlaganje toploti pomaže, treba sve to raditi zajedno", rekao je Craig Mullen, osnivač kompanije Remedy Longevity & Cellular Medicine. "Tu ljudi upadaju u probleme."
Uprkos pompeznim pričama o eksperimentalnim tretmanima protiv starenja, Zen smatra da su najučinkovitiji načini produženja života daleko manje glamurozni – poput održavanja kondicije.
Mullen je naveo da gomilanje više oblika fizičkog stresa na organizam koji se već bori sa lošim snom, poslovnim pritiscima ili drugim opterećenjima može imati suprotan efekat, izazivajući loš oporavak, anksioznost i nesanicu umjesto boljeg zdravlja.
Dok se pokret za produženje života uglavnom fokusira na ono što pojedinci mogu učiniti već danas, DeuPree smatra da će za istinski dramatično produženje ljudskog životnog vijeka biti potrebni proboji koji tek treba da se dogode. Kazao je da je "optimističan, ali realan" po pitanju toga da Amerikanci redovno dožive 150 godina. "Postajemo veoma dobri u sažimanju bolesti u kraći period pred kraj života, tako da će sve više ljudi doživjeti 100 godina u dobroj formi", rekao je. "Da bismo nadmašili današnji maksimum i dostigli 150 godina, potreban je stvaran proboj u biologiji samog starenja, a ne samo bolje navike."
Mullen se slaže da će bliska budućnost vjerovatnije biti usmjerena na produženje zdravstvenog vijeka – broja godina provedenih u zdravlju i samostalnosti – nego na dramatično produženje samog životnog vijeka. "Duži život ima smisla samo ako zadržavate snagu, kognitivne sposobnosti, otpornost i samostalnost", rekao je. "Ono što je uzbudljivo u medicini produženja života nije nužno to da svi dožive 150 godina. Riječ je o tome da sve više ljudi doživi devedesete i kasnije godine, a da pritom ostanu zdravi, aktivni i sposobni da uživaju u tim dodatnim godinama."
