Komemoracija slikaru Džeki Hodžiću, koji je preminuo 11. oktobra u 76. godini života u Sarajevu, upriličena je danas, 14. oktobra, u Narodnom pozorištu, gdje je tom prilikom odana počast preminulom umjetniku te izložena knjiga žalosti.
Kustosica i historičarka umjetnosti u Historijskom muzeju Elma Fišić kazala je da postoje ljudi poput Džeke Hodžića koji su samim svojim prisustvom postali dio unutrašnjeg rasporeda ovog našeg malog likovnog svijeta.
"Navikne se čovjek da je neko tu, da će se javiti, doći, nešto prokomentarisati, nekog preporučiti, nekog naružiti, a onda se nasmijati kao da se ništa posebno nije dogodilo. Tek kada takvog čovjeka više nema, shvatimo koliko je mjesta zauzimao u našim životima", kazala je Fišić.
Elma Fišić prisjetila se i izložbe Džeke Hodžića "Apokalipsa" koja je bila postavljena u Historijskom muzeju.
"'Apokalipsa' pripada onoj vrsti djela koja, kada dođu u muzejski prostor, promijene mu auru. Monumentalna kompozicija, snažna u svojoj materijalnosti, razuđena u mnoštvu likova i oblika, nije dopuštala da je pogled obuhvati jednim potezom. Pred njom je trebalo zastati, kretati se, vraćati se pojedinim detaljima i ponovo pokušati razumjeti cjelinu. Hodžićeva likovnost počiva na izvanrednoj sposobnosti da crtežom, bojom, materijom uspostavi odnose koji nisu samo formalni. Njegove figure i oblici nose u sebi otjelovljenje agona, shvaćenog kao neprekidnu napetost između suprotstavljenih sila.
Figure kao da se opiru mjestu koje im je dodijeljeno, kao da iz jedne forme pokušavaju osloboditi drugu. I u tom svijetu prepoznajemo iskustvo razaranja, ali ne njegovu jednostavnu ilustraciju. Džeko nikad nije slikao da bi ponovio ono što smo mi već vidjeli ili pročitali. Tražio je likovni jezik kojim se može izraziti ono što se u čovjeku događa pred nasiljem ili pred spoznajom da je čovjek sposoban uništiti ono što je sam stvorio", kazala je, između ostalog, Fišić.
