Postoje biljke koje cvjetaju samo jednom u životu. Rastu godinama, ponekad i desetljećima, skupljaju snagu, a onda izbace ogroman cvat. Ubrzo nakon cvjetanja uginu.
Većina biljaka cvjeta svake godine.
Postoje, međutim, one koje to urade samo jednom u životu.
Takva pojava zove se monokarpija, cvjetanje jednom pa uginuće.
Najpoznatiji primjeri su agava i neke vrste palmi.
Godine čekanja
Agava raste godinama, kod nekih vrsta i više desetljeća.
Cijelo to vrijeme skuplja hranjive tvari u mesnatim listovima.
Zbog dugog čekanja u narodu je dobila ime stogodišnja biljka, iako rijetko doživi sto godina.
Tokom tih godina izgleda kao krupna rozeta debelih listova, bez ikakvog cvijeta.
Jedan ogroman cvat
Kada napokon dođe vrijeme, biljka izbaci stabljiku nevjerovatnom brzinom.
Kod agave ta stabljika može narasti nekoliko metara u vis, ponekad i preko osam.
Na njoj se otvore stotine cvjetova, koji privlače insekte, ptice i šišmiše.
Rast cvata toliko iscrpi biljku da za njega potroši gotovo svu nakupljenu snagu.
Agava raste desetljećima skupljajući snagu, a onda izbaci stabljiku visoku i preko 8 metara. Nakon što jednom procvjeta i da sjeme, biljka ugine.
Cvjeta pa umire
Nakon cvjetanja i stvaranja sjemena, biljka ugine.
Sav trud uložen je u to jedno cvjetanje i stvaranje potomstva.
Prije nego što ugine, agava često izbaci male izdanke oko sebe, iz kojih nastaju nove biljke.
Tako, iako matična biljka umire, njeni klonovi nastavljaju rasti na istom mjestu.
Ni agava nije jedina
Sličnu sudbinu ima i talipot palma iz jugoistočne Azije.
Ona raste više desetljeća, a onda razvije jedan od najvećih cvatova u biljnom svijetu, s milionima sitnih cvjetova.
Nakon toga i ona ugine.
Ove biljke pokazuju drugačiju strategiju preživljavanja. Umjesto da cvjetaju svake godine pomalo, one cijeli život ulažu u jedan jedini, golem trenutak razmnožavanja, a zatim prepuštaju mjesto sljedećoj generaciji.
