Naslov velikog hita rock-grupe Generacija 5 “Najjači ostaju” mogao bi se pripisati i hercegovačkim proizvođačima tzv. industrijske rajčice, odnosno rajčice za preradu. Prije dvije godine prva je kampanja bučno najavljena, druge znatno tiše, a za treću se jedva čuje. Najvažnije je da proizvodnja i prerada u prvoj hercegovačkoj tvrtki za preradu voća i povrća, Marinada u Kruševu kod Mostara, nisu stale. U to smo se uvjerili u čapljinskoj Adi, gdje smo ispratili odlazak pretovarenog teškog kamiona koji je s rađene zemlje zbog vlage uslijed navodnjavanja, da ne zapadne, vukao zamašni traktor.
Zadovoljan prinosom
Marinko Merdžan iz Bivoljeg Brda, koji se na unajmljenoj zemlji uz lubenice, odlučio okušati i u proizvodnji industrijske rajčice, govoreći o tom poslu kaže: “Ovo je druga godina kako sam se odlučio za proizvodnju rajčice za preradu. Prošle godine rajčice sam uzgajao u Vidovu polju kod Stoca, a ove sam odlučio promijeniti lokaciju. U Vidovu polju voda je udaljena četiristo metara, dok ovdje ima vode u podzemlju, a ni Neretva nije daleko”, konstatira Marinko te dodaje:
“S površine od nepuna tri hektara ubrano je blizu 300 tona, odnosno 100 tona po hektaru. Prinosom sam zadovoljan, pa i cijenom od 0,30 KM po hektaru, koja je nešto veća od svjetske za ovu robu. Uzgoju su pogodovale vremenske prilike, jer kada je sušno vrijeme, onda se ne šire bolesti. Nizu drugih kultura nije odgovaralo ovako sušno ljeto, ali uzgoju ove vrste rajčice suša je pogodovala”, kaže Marinko pa objašnjava zašto je zaštita bitna:
“Proizvodnja je strogo kontrolirana po programu Europske unije, Euro GAP. Sredstava koja se koriste za zaštitu moraju biti u skladu s tim standardom. Proces razvoja biljke prate tehnolozi, a prema potrebi, za zaštitu se određuju odgovarajuća sredstva. Tvrtka ne samo da prati razvoj biljaka nego je za proizvodnju rajčica za preradu osigurala i presadnice – oko 90.000. Zanimljivo, i logistika za berbu je sinkronizirana.
“Berba je isplanirana do u detalje. Dok traje berba, svaka dva i pol sata u pogon mora doći kamion s ubranim rajčicama. Branje je strojno, dok mi ovdje beremo, jedan kamion je u putu, drugi na istovaru, treći ide prema nasadu, a četvrti, kako rekoh, tovarimo. Sve mora biti uigrano, mjesta za kvarove nema. Za sat vremena uberemo tegljač”, kaže Marinko te naglašava da proizvodnja nije bila tako jednostavna: “Za uzgoj je potrebna ogromna količina vode, 7-8 litara po kvadratu dnevno. Zalijeva se u sumrak, noću i rano ujutro. Koristio sam četiri motora za natapanje, svaki u prosjeku po danu troši 30 litara goriva. Sustav za navodnjavanje – kap po kap, kad bismo ga povezali, bio bi dug 32 kilometra!
Budućnost proizvodnje
Posao je ovo, nije šala, ali je ovakav način rada jedini izlaz za proizvođače. Budućnost proizvodnje je u organizaciji od polja do stola. Drugačije ne ide. Kao sada, dotjeraš robu na tržnicu pa čekaš kad će se netko smilovati i kupiti. To je preživljavanje. Dakle, jedini nam je izlaz organizirana proizvodnja i prerada te prodaja finalnog proizvoda”, kaže Marinko, koji se posebice pohvalio jednim podatkom:
“Koncentrat nakon prerade ide u šalšu. Predstavnici tvrtke su u pet, šest restorana nosili uzorke bez oznake radi probe. U svakom od njih naša je odabrana kao najbolja!” Dalje ne treba trošiti riječi.
