Prilikom potpisivanja uredbe Trump je kao primjer naveo da bi dijete u uzrastu od godinu dana, umjesto jedne posjete s više vakcina, moglo imati pet zasebnih odlazaka ljekaru. Ova vakcina se daje u dvije doze i to prva doza za djecu od godinu dana, a druga, prema većini kalendara imunizacije različitih zemalja, pred polazak u osnovnu školu, sa oko šest godina.
Važno je naglasiti da uredba izražava smjer američke politike, ali sama po sebi ne znači da će odvojene MMR vakcine odmah biti dostupne, niti automatski mijenja postojeći kalendar imunizacije.
Postoji nekoliko problema sa ovom izvršnom uredbom i to ne samo u SAD-u, gdje treba razmišljati o praktičnim implikacijama uredbe, nego i globalno, gdje ona može imati političke implikacije.
Uredba je potpisana u trenutku kada SAD ima najviše slučajeva morbila u novijoj istoriji i kada je Robert F. Kennedy Jr. (RFK), koji trenutno služi kao ministar zdravstva SAD-a, da djecu MMR vakcinom. No, decenijama prije nego što je došao na ovu poziciju, RFK je širio teorije zavjera o ovoj i drugim vakcinama, širio paniku i – na tome zarađivao.
Prvi problem – odvojene doze vakcine
U Sjedinjenim Američkim Državama i Evropi trenutno ne postoje odobrene pojedinačne vakcine protiv morbila, zaušnjaka ili rubeole. Kompanija Merck prestala ih je proizvoditi, a još 2009. godine saopštila je da neće obnoviti proizvodnju jer nije postojalo medicinsko opravdanje za odvojeno davanje ove tri vakcine.
Da bi se takve vakcine ponovo pojavile na tržištu, proizvođač bi morao obnoviti proizvodnju, prikupiti naučne dokaze koje zahtijeva Američka agencija za hranu i lijekove (FDA) te dobiti novo regulatorno odobrenje. Taj proces traje godinama i ne može se provesti preko noći. Do tog trenutka se može promijeniti i administracija u SAD te možda nova administracija donese uredbu kojom se poništava upravo potpisana uredba.
Politički tango
Čitav slučaj je, zapravo, politički tango. Trovalentna vakcina ostaje u opciji dok se ne naprave odvojene, a kada će to biti, ko zna. Ovo je odluka koja je dog whistle potencijalnim MAGA glasačima, naročito onim koji su u vodama holističke i alternativne medicine, ili majčinstva.
Čitav narativ oko vakcina dobrim dijelom se temelji na prikazivanju lutke bebe u koju su ubodene igle i govori se o tome da se djeca „previše bockaju”. No ova odluka, umjesto da smanji broj vakcina i doza, smanji broj odlazaka ljekaru, dovela bi do toga da se djeca „bockaju” šest puta umjesto dva puta. Ako se to poveže s preporukom iz iste izvršne uredbe da se vakcine daju na zasebnim pregledima, roditelji bi umjesto dvije posjete ljekaru mogli imati čak šest odvojenih termina. Pošto postoje i varijante ove vakcne koje uključuju zaštitu od četvrte bolesti, varičela (MMRV), to bi na kraju moglo značiti osam odvojenih vakcina i osam posjeta ljekaru. Neki roditelji jedva nađu vremena i za dosadašnje dvije posjete.
Prema zvaničnim ne postoje objavljeni naučni dokazi da je odvajanje MMR vakcine na tri pojedinačne vakcine korisnije ili sigurnije od kombinovane vakcine. Isti je stav i Evropske medicinske agencije, . Preko nije pokazalo signal da ova vakcina ima veze s autizmom.
Nema dokaza da će razdvajanje ovih vakcina učiniti da djeca budu sigurnija i u manjem riziku.
Zašto ova odluka nadilazi granice SAD-a?
Najveća greška je ovu odluku posmatrati samo kao američku zdravstvenu politiku. Njena stvarna težina je komunikacijska i politička: kada predsjednik ovako moćne države izvršnom uredbom kaže da kombinovana MMR vakcina treba biti razdvojena, mnogi ljudi izvan SAD-a to neće čitati kao administrativnu preporuku, nego kao potvrdu da je „nešto s MMR-om oduvijek bilo sumnjivo“. Upravo tu nastaje globalna šteta.
Oni koji su protiv MMR vakcine i bilo kojeg aspekta panike koju šire o ovoj vakcini (autizam i MMR, aluminijumske soli, sigurnost sastava, tvrdnje da su bolesti od kojih štiti ova vakcina zapravo vrlo lagane i treba ih prebolovati…) nikad nisu samo protiv ove vakcine. Isti su narativi postojali i postoje i danas protiv vakcina koje štiti od tetanusa, difterije, velikog kašlja i dječje paralize, hemofilusa B, te hepatitisa B.
Nedavno se na FB stranici odvijala drama u kojoj su ljudi pisali da ne treba vakcinisati djecu protiv dječje paralize, vjerovatno jedne od najužasnijih virusnih bolesti koja nas može zadesiti, pored bjesnila, ebole i velikih boginja. Imunizacija protiv ove bolesti je bila slavljenje nauke, ljudskog uma, upornosti i ljubavi za čovječanstvo i djecu, koja su prije vakcine ili umirala u teškim mukama ili ostajala bogalji. Ta vakcina je bila civilizacijski skok čovječanstva u mnogo konformniju eru.
Osim što ova uredba pravi haotičnu situaciju u SAD, ona može utjecati na globalnom nivou. Ovo je vjetar u leđa svim pokretima koji šire nenaučna stajališta i socijalnu klimu koja je protiv imunizacije. No ovi pokreti nisu samo vezani za vakcine – oni su dio šireg narativa i često idu u paketu sa narativima o tradicionalnoj porodici, smanjuju prava za određene grupe, tradicionalnoj ulozi žene, antimigrantskim sentimentom, te nizom antinaučnih, antizdravstvenih i rasističkih teorija zavjera.
Ukratko – narativi protiv vakcina su gateway drug za mnogo drugih stvari. Ljudi su prijemčivi na ovo, jer su u pitanju narativi koji direktno, ali vrlo perfidno, napadaju osnovni ljudski poriv – poriv za zaštitom najbližih, djece. Jednom kada nekoga zahvate ovi narativi, postaje i mnogo prijemčiviji za niz drugih priča. Sve do kompletnog paketa onih rasističkih i desničarskih.
Kada predstavnici jedne vlade kažu nešto, to izgleda kao legitimizacija. Sama uredba nije donijela nove naučne dokaze niti pokazala da je odvojeno davanje MMR-a sigurnije ili efikasnije. Ipak, politička simbolika je ogromna: država daje institucionalni legitimitet ideji koja je decenijama bila dio antivakcinalnih narativa.
Na društvenim mrežama u Bosni i Hercegovini, Srbiji, Hrvatskoj i Crnoj Gori već se može očekivati isti obrazac poruka:
Istraživanja pokazuju da vjerovanje u jednu teoriju zavjere povećava vjerovatnoću prihvatanja drugih, čak i kada nisu međusobno povezane. Vakcine često postaju ulazna tačka u širi svjetonazor u kojem su nauka, mediji, univerziteti i javne institucije prikazani kao dio skrivene elite.
Drugim riječima, osoba koja povjeruje da vlasti decenijama prikrivaju „istinu o MMR-u“ postaje otvorenija za tvrdnje da su klimatske promjene prevara, da su izbori namješteni ili da međunarodne organizacije kontrolišu države. Vakcine nisu cilj – one su vrata.
Zemlje nastale raspadom Jugoslavije (SFRJ) imaju nekoliko faktora koji pogoduju širenju ovakvih narativa, a među glavnima su visoko nepovjerenje u političke elite zbog korupcije, nedovoljno dobro finansirane javne zdravstvene institucije, fragmentisan medijski prostor u kojem algoritmi nagrađuju senzacionalizam te nizak nivo naučne, zdravstve i medijske, odnosno digitalne pismenosti.
U takvom okruženju izvršna uredba iz Washingtona postaje „dokaz“ koji lokalni influenseri koriste bez konteksta. Ne moraju dokazivati da MMR šteti; dovoljno je reći: „Čak je i Trump priznao da kombinovana vakcina nije dobra.“ Ili kako oni vole kazati: „Pametnom dosta”.
Najdublja posljedica možda nije medicinska nego demokratska. Demokratija zavisi od minimalnog zajedničkog prostora činjenica. Kada politički lideri počnu donositi zdravstvene odluke koje nisu u skladu s naučnim konsenzusom, šalje se poruka da dokazi više nisu arbitar istine – nego politički identitet.
Za društva poput tranzicionih, naročito područja bivše Jugoslavije, nezavisno o tome da li se te zemlje nalaze u sastavu EU ili ne, a koje već imaju krhko institucionalno povjerenje, to predstavlja ozbiljan sigurnosni izazov. Dezinformacije o vakcinama ne ostaju izolovane zdravstvene teme; one podrivaju sposobnost države da uvjeri građane u bilo koju javnu politiku – od epidemija do klimatskih katastrofa ili izbornih procesa.
Izvor: naukagovori.ba
