Evropski automobilski sektor prolazi kroz jednu od najvećih transformacija u svojoj historiji.
Strogi ciljevi smanjenja emisija, konkurencija azijskih proizvođača, pad proizvodnje i digitalizacija vozila otvaraju pitanje koje nadilazi tehnološku tranziciju: može li Evropa istovremeno ostvariti klimatske ciljeve i sačuvati vlastitu industrijsku konkurentnost?
Dekarbonizacija ne smije ugroziti proizvodnju
Dosadašnji model evropske autoindustrije, zasnovan prvenstveno na motorima s unutrašnjim sagorijevanjem i razvijenim lancima dobavljača, suočava se s potrebom dubokog restrukturiranja. Međutim, tranzicija mora uzeti u obzir i ekonomske posljedice.
Prema podacima Evropskog udruženja dobavljača autoindustrije (CLEPA), proizvođači autodijelova najavili su gubitak više od 104.000 radnih mjesta tokom 2024. i 2025. godine, dok bi do 2030. godine broj ugroženih radnih mjesta mogao dostići 350.000. Istovremeno, proizvodnja vozila u EU pala je za približno 20 posto u odnosu na pretpandemijski period.
Zbog toga se sve više govori o prilagođavanju politike emisija CO2 nakon 2035. godine. Predložene promjene mogle bi omogućiti nastavak prodaje određenih kategorija vozila s motorima s unutrašnjim sagorijevanjem, prvenstveno klasičnih i plug-in hibrida. Prema navedenim procjenama, takva vozila mogla bi činiti oko 12,5 posto novih automobila prodanih nakon 2035. godine.
Time bi se otvorio prostor za postepeniju tehnološku tranziciju, uz zadržavanje različitih pogonskih rješenja i mogućnost prilagođavanja tržišnim potrebama. Lokalna proizvodnja i investicije u Evropi ostaju glavni fokus.
Reparacija kao novi stub industrijske konkurentnosti
Jedan od važnih odgovora na ove izazove nalazi se u cirkularnoj ekonomiji. Profesionalna reparacija autodijelova više nije samo ekološka alternativa, već prilika za očuvanje industrijske vrijednosti, stručnog znanja i radnih mjesta.
Umjesto proizvodnje potpuno novih komponenti, reparacijom se postojeći dijelovi vraćaju u funkcionalno stanje kroz kontrolisane industrijske procese. Time se smanjuju potrošnja sirovina, količina otpada i zavisnost od uvoznih komponenti.