Sve više ljudi odmiče se od klasičnih groblja s redovima granitnih i betonskih spomenika te bira prirodniji način posljednjeg počivališta.
U Francuskoj se posljednjih godina sve više razvijaju takozvana zelena groblja, a slične ideje pojavljuju se i u drugim evropskim zemljama. Umjesto kamenih ploča i betonskih staza, grobna mjesta sve više liče na male vrtove u kojima glavnu ulogu ima priroda.
Umjesto spomenika cvijeće i biljke
Na zelenim grobljima klasičnu granitnu ploču zamjenjuje posebno uređen prostor u kojem se sade biljke i cvijeće. Porodica mogu posaditi omiljeno cvijeće pokojnika, dodati ukrasno kamenje ili neki lični predmet koji ih podsjeća na njega, poput pijeska s omiljene plaže. U nekim slučajevima grobno mjesto gotovo se u potpunosti prepušta prirodi, pa biljke slobodno rastu, a prostor postaje stanište različitim vrstama životinja.
Takav način sahrane prvenstveno se zasniva na želji da se smanji uticaj pogrebnih običaja na okolinu. Zagovornici zelenih sahrana najčešće biraju jednostavne drvene lijesove izrađene od lokalnih materijala, odriču se hemikalija koje se koriste za balzamiranje te sade sezonsko bilje.
Zelena groblja šire se Francuskom
Među prvim primjerima takvih groblja u Evropi su prirodno groblje Suše u francuskom gradu Nioru te ekološki dio groblja Gijotjer u Lyonu, dok se slične zelene zone sve češće pojavljuju i na području Pariza.