Sedam „Engleza“ u početnoj postavi Švedske. Gabriel Gudmundsson (Leeds), Victor Lindelöf (Aston Villa), Yasin Ayari (Brighton), Hugo Larsson (Fulham), Anthony Elanga (Newcastle), Viktor Gyökeres (Arsenal) i Alexander Isak (Liverpool). Uz njih i engleski selektor Graham Potter. Malo se reprezentacija može pohvaliti takvim izborom igrača, pogotovo kada se zna da nijedan od njih nije samo ime na popisu ili nogometaš sa skromnom minutažom. Svi igraju, i to u ligi koja se posljednjih godina s pravom smatra najjačom na svijetu.
Zato početak utakmice u Stockholmu nije bio iznenađenje. Za reprezentaciju Bosne i Hercegovine bio je to sudar s brzinom, snagom i kvalitetom na koje se nije uspjela pravovremeno prilagoditi. Na stadionu na kojem su Zmajevi, čini se, imali i više podrške nego što je često imaju na domaćem terenu u Zenici, umjesto početnog zanosa gledali smo nervozu, početničke greške, lošu komunikaciju, pogrešne procjene i mnogo nesigurnosti.
Još od završnice utakmice s Poljskom i konfuzne situacije oko žutog kartona Tarika Muharemovića trajalo je pitanje tko će zauzeti mjesto lijevog stopera. Sergej Barbarez odlučio se za Stjepana Radeljića. Međutim, kada se uz njega na lijevoj strani pojavio Sead Kolašinac, koji se tek vratio nakon povrede, a ispred njih izrazito ofanzivni Alajbegović, bilo je jasno da će upravo ta strana biti najranjiviji dio bh. obrane. Posebno protiv Elange i Gyökeresa, koji su u Potterovoj formaciji 4-4-2 imali dovoljno prostora i brzine da naprave ozbiljne probleme.
Zabrinjavajuće prvo poluvrijeme
I upravo se to dogodilo. Šveđani su bili rastrčani, razigrani i opasni. Brzo su dolazili u izgledne prilike, pritiskali posljednju liniju i koristili svaki znak nesigurnosti. Bosna i Hercegovina jeste imala svoje trenutke, Tabaković jednu dobru priliku, Alajbegović pokušaj, ali ukupna slika prvog poluvremena bila je zabrinjavajuća. Švedskoj je poništen pogodak, dosuđena su joj dva penala, a i Zlomislić je morao nekoliko puta spašavati svoju ekipu.
-Neobična utakmica. Taj rani gol, nije bila dobra komunikacija i nije bilo onako kako smo zamišljali. Onda smo imali našu veliku priliku koju Tabaković nije iskoristio, a potom i dva penala. Na poluvremenu nikada nisam bio mirniji jer sam bio siguran da će im moja reakcija dati samopouzdanje. Jednostavno sam im rekao da u drugo poluvrijeme ulazimo kao da je 0:0. Rekao sam im da me ne interesira ni taktika, ni način igre, ni posjed lopte. Tražio sam samo da vratimo tu našu muškost, objasnio je Barbarez nakon utakmice.
I zaista, opet se pokazalo koliko nogomet može biti nepredvidiv. Šveđani su imali sve: prednost, kontrolu, samopouzdanje i kvalitetu. Ali utakmica se ne igra samo na papiru, niti se pobjeda osvaja imenima i reputacijom.
Otok, engleski nogomet i mentalitet koji ne odustaje
Opet, ne možemo bez Engleske. Ili barem bez načina na koji se tamo igra nogomet. Šveđani su krenuli silovito, djelovali moćno i stvarali prilike, ali u takvim utakmicama često jedna lopta, jedan duel ili jedna prava odluka mogu promijeniti čitav tok događaja. To je ono što se godinama njeguje na Otoku – intenzitet, fizička snaga, ali i uvjerenje da utakmica nije završena dok sudac ne svira kraj.
Sjetimo se samo Walesa. Imao je prednost od 1:0, nekoliko velikih prilika, a onda se situacija potpuno promijenila. Slično se počelo događati i u Stockholmu kako se bližio kraj prvog poluvremena. Pitanje je samo kako bi se utakmica razvijala da Kolašinac nije skrivio drugi penal. Da li bi Barbarez već na odmoru posegnuo za promjenama?
-Kada znam razlog zbog kojeg se nešto desilo, onda bih. Sasvim je jednostavno – u utakmicu treba ući bez straha. Igrate protiv sjajnog protivnika koji ima i više od 11 vrhunskih igrača i znate kakav vam protivnik stoji nasuprot. Ako imate previše respekta, bez obzira na to koliko ste utakmica odigrali i koliko iskustva imate, to vam ne znači mnogo ako niste pravi u duelu, ako ne igrate muški. Problem nastaje kada se zbog respekta previše povučete, pa za sobom povučete i cijelu ekipu. Jednostavno ste predaleko da biste uopće mogli ući u duel. Znam koliko možemo i zato sam bio miran. Zato na poluvremenu nisam ništa mijenjao. Ako nisi borac, sve je uzalud – i taktika i formacija. Igrači su u drugom dijelu pokazali i dokazali da mogu igrati potpuno drugačije, poručio je izbornik.
Drugo poluvrijeme za pamćenje
A onda je došlo drugo poluvrijeme. Možda i najbolje otkako je Barbarez na klupi reprezentacije Bosne i Hercegovine. Poluvrijeme u kojem su Zmajevi krenuli u gotovo nestvarnu potjeru za tri gola zaostatka.