Put reprezentacije BiH na ovom Svjetskom prvenstvu je završio u šesnaestini finala. Amerikanci su slavili 2-0 i broj europskih reprezentacija koje su završile svoj nastup na ovom turniru smanjile za još jedno ime.
Završilo je baš onako kako je moglo završiti kada su u pitanju ovakve utakmice. Amerikanci su malo igrali, malo stvarali pritisak nad sucem, malo se "tukli", malo su stvarali nervozu na protivničkoj strani i u nekoj simbiozi svega toga su zabili ta dva gola.
U takvoj situaciji obično se može dogoditi da reprezentacija primi neki "divlji" gol kao što je recimo bio prvi. Vratar Vasilj je degažirao loptu na polovinu domaće selekcije, čiji igrači su iz dva dodira provukli istu kroz prazan prostor, zakompliciravši situaciju stoperima.
Radeljić je pokušao spasiti što se spasiti može, lopta sretno i spretno dolazi do Baloguna i ovaj postiže gol dok su curile posljednje minute prvog dijela.
Bez pravog pritiska
BiH je imala igrača više, Barbarez je napravio prvo trostruku izmjenu, pa je kasnije tražio priliku s novim licima, ali osim posjeda lopte BiH nije uspjela napraviti onaj pravi pritisak koji bi rezultirao velikim prilikama, nekom serijom kornera. Amerikanci su se zahvaljujući sjajnoj fizičkoj pripremljenosti odlično adaptirali na igru s igračem manje i samo su opet čekali neku malu priliku koja će im se pružiti.
Došla je iz prekida i tu se priča završila. Iako su mnogi apostrofirali Pulišića kao najveću opasnost, činilo se kako McKennie radi veliki dio posla. Izlaskom Kolašinca na Desta ostavljeno je previše slobodnog prostora koje nije mogao pokrivati Radeljić. Vidjelo se to dobro kod gola.
Weston McKennie je protiv Bosne i Hercegovine zabilježio pet dodavanja u obrani protivničke linije, što ga je dovelo do 13 takvih dodavanja na ovogodišnjem Svjetskom prvenstvu u nogometu, sakupio je četiri više od bilo kojeg drugog igrača.
Bit će vremena za analize
- Nije jednostavno ni šansu napraviti s igračem više. Na treningu smo igrali 10 protiv 6, pa ne možeš gola zabiti. Bilo je dobrih situacija, ali uvijek je potreban taj otvarač. Da nismo primili slobodnjak, bila bi neka druga situacija. Kad ubacite dosta ofenzivaca, potrebno je vremena. Nije to ni jednostavno, pogotovo za ove mlade momke. Bit će vremena za analize, činjenica je da smo primili golove iz naših grešaka i protiv takvih stvari se ne možete boriti na duže staze. Dali smo sve od sebe, ubacili smo sve ofenzivno što smo mogli. Tako je bilo na kraju. Imao sam vrlo dobar osjećaj u prvom poluvremenu. Dobro smo ušli u utakmicu, imali smo određene situacije obećavajuće. Kad je utakmica bila pod kontrolom, iz nekog našeg posjeda primimo takav gol, preko naših grešaka. Takve stvari se dešavaju, ali na ovakvom nivou one će biti kažnjene. Malo je sve bilo i nesretno, rekao je na pressici nakon utakmice Barbarez koji je poprilično emotivno dočekao kraj utakmice.
- Kad ne pobijedite uvijek nešto fali. Nažalost utakmica gdje smo imali kontrolu, u nezgodnom momentu smo primili gol našom greškom. Nažalost drugo poluvrijeme smo pokušali sve, mladi momci zaslužuju komplimente, ja ih stvarno volim. Izraz lica govori koliko sam sretan iako je tužan dan da nismo još jednom ispisali povijest, ali idemo dalje. Opet kada se podvuče crta, velikog mjesta nezadovoljstvu nema.
Džekina ozljeda
Edin Džeko je napustio teren na otvaranju drugog dijela, ozljeda je učinila svoje. I on je kao i izbornik Barbarez dočekao kraj susreta poprilično emotivno ponajviše zbog činjenice da bi ovo vrlo lako mogla biti njegova posljednja utakmica u dresu reprezentacije.
- Dali smo sve od sebe, nažalost idemo kući. Ali moramo biti ponosni na sve što smo ovdje napravili. Stvari nisu odmah krenule nizbrdo, ali taj drugi gol nas je slomio. Drugi gol nismo smjeli primiti. Iako smo nakon njihova crvenog kartona imali dominaciju, taj pogodak nas je potpuno poremetio.
Na pitanje o nastavku reprezentativne karijere kratko je odgovorio:
- O tom potom, vidjet ćemo, poručio je Džeko.
Ovaj tim je za određeni period pobrao veliki broj simpatija, iz zemalja okruženja, je ova reprezentacija više od jedne ekipe?
- Mi malo više volimo nogomet nego ostatak svijeta. Vrlo rado pokazujem emocije, kad sam ljut i kad sam sretan. Ne želim da mi to nitko uzima. Činjenica da pola države ne spava kod mene izaziva emocije. Želim da svi osjete da smo čitavom dušom u ovom, da se igra srcem za grb. Moja je, kakva je-takva je i ja je volim. Nadam se da ću po povratku u državu shvatiti taj ponos, da među ljudima shvatimo koliko je ovo veliko. Drago mi je što sam dobio šansu, što sam tu su ljudi sretni zbog nas i što mogu biti dalje tu. Morat ću predsjednika još pitati, ali mislim da sam ostao. Zezam se. Život ide dalje, ovo je iskustvo i nadam se da ću naučiti i njega. Srce mi je bilo ogromno i na 2:0 kada sam vidio ove momke. Biti trener ovih momaka je prelijepa stvar. Ja sam najponosniji trener što postoji na svijetu, zaključio je Barbarez odgovorivši na posljednje postavljeno pitanje na pressici.
Cilj ostvaren
Priča je završena. Napravljeno je puno, ostvaren cilj, iako je ostala mala zadrška, da se moglo možda i malo više. Ali jednostavno, ovo je Svjetsko prvenstvo i teško je pronaći garanciju nekog velikog uspjeha. Možeš igrati dobro, pa stradaš u skupini, može igrati vrhunski u skupini, pa da opet "izletiš" u prvoj utakmice nokaut faze, jednostavno je tako.
Neke su selekcije bilo malo hrabrije, neke su imale malo sreće, neke su prošle na iskustvo. Ova reprezentacija BiH jednostavno nije takva. Ne može igrati na iskustvo, nije selekcija koja izaziva sreću, ne riskira previše.
U ovoj selekciji je zagarantirani borba od prvog do posljednjeg trenutka. Svi daju svoj maksimum, pokušavaju odgovoriti na zahtjeve izbornika, pokušavaju parirati protivniku. U takvoj situaciji greške su neminovne, nekada budu skupo plaćene.
Ova reprezentacija je svoje platila baš i ovom susretu protiv Amerikanca, ali i nešto naučila, dobila za budućnost. Prije svega prijeko potrebno iskustvo da na nekom sljedećem velikom takmičenju ako neka slična prilika ukaže ista bude iskorištena.
F. I.
