Majstori različitih zanata decenijama pomažu Banjalučanima, ali i strancima u oživljavanju dragih im predmeta, sprečavajući da padnu u zaborav ili kontejner.
"U ovom gradu imate mnogo ljudi koji sebe nazivaju obućarima, a daleko su od toga. Često mi dolaze mušterije koje su ranije odlazile kod nekog samoprozvanog stručnjaka, čiji je vrhunac zanata da nabaca što više ljepila i napravi nekoliko nasumičnih šavova, pa na kraju dođu meni da spašavam gotovo upropašten, ranije odličan par obuće", naveo je za "Nezavisne" jedan od banjalučkih obućara, čija radionica radi punom parom preko 30 godina u samom srcu banjalučkog Zanatskog centra.
Kako kaže, zanatski poslovi već godinama nisu na cijeni, makar kada se radi o njegovom pozivu.
"Ako sa jedne strane stavimo ulaganja u materijal, napor i znanje koje ovaj posao traži, pa i mjesečne račune, a sa druge strane zaradu, onda je jasno da ovaj posao radim iz ljubavi", kazao je kroz smijeh naš sagovornik.
Kako je rekao za "Nezavisne", usluge popravke nema smisla podizati, jer je svakako sve manje onih koji kupuju kvalitetne komade vrijedne popravke.
"Često znam reći mušteriji da se neka popravka ne isplati, pa makar tako sebi izbio novac iz džepa. Obično su to radovi na nekim nekvalitetnijim komadima, čija bi popravka bila čisto bacanje novca. Trudim se da radim sa kvalitetnim materijalima da bismo i mušterija i ja bili zadovoljni rezultatom", pojasnio je obućar za "Nezavisne", navodeći potpetice ženskih cipela kao najčešći razlog posjete njegovoj radionici.
Komšiluk banjalučkog Zanatskog centra uputio nas je u Banjalučanima dobro poznatu sajdžijsku radnju, gdje nas je dočekao veseli tim dva seniora časovničarskog zanata.
