Autori sa Harvarda: Svi nametnuti zakoni ništavni, jer visoki predstavnik nije nikad imao zakonodavna ovlaštenja

U radu objavljenom u naučnom časopisu "Harvardov žurnal prava i međunarodne politike", kao prvi primjer nelegitimnosti zakonodavnih ovlaštenja visokog predstavnika navodi se član jedan Povelje UN koji definiše pravo na samoopredjeljenje kao osnovno načelo demokratskog društva.

- Pravo naroda na samoopredjeljenje jedno je od vodećih načela za očuvanje međunarodnog mira i bezbjednosti. Osnovno načelo samoopredjeljenja u svakom društvu zasnovanom na vladavini prava jeste da zakone mogu donositi isključivo oni koji su za to ovlašteni - navodi se u Povelji UN koju su citirali autori.

U radu se povlači jasna paralela između člana 3a Ustava BiH i desetog amandmana na Ustava SAD, koji ne pominju izričito načelo supsidijarnosti, ali ga suštinski ugrađuju.

U Ustavu BiH, usvojenom kao Aneks četiri Dejtonskog mirovnog sporazuma izričito se kaže da "sve vladine funkcije i ovlaštenja, koja ovim ustavom nisu izričito dodijeljena institucijama BiH, pripadaju entitetima."

S druge strane, američki Ustav propisuje da "ovlaštenja koja Ustavom nisu povjerena SAD niti su njime uskraćena saveznim državama, zadržavaju savezne države, odnosno narod".

Autori navode da je Ugovorom o EU iz 2007. godine propisano da, u skladu sa načelom supsidijarnosti, u oblastima koje nisu u isključivoj nadležnosti Unije, ona djeluje samo ako članice ne mogu ostvariti ciljeve ili to ne mogu učiniti u dovoljnoj mjeri.

U radu se podsjeća na stav engleskog pravnika i političara Vilijama Blekstona, koji je još 1765. godine u svom djelu "Komentari o zakonima Engleske" napisao da je "za samu suštinu zakona neophodno da ga donosi vrhovna vlast", naglašavajući da su suverenitet i zakonodavna vlast uzajamno povezani i ne mogu postojati jedno bez drugog.

U svojoj knjizi "Ustavni položaj Hrvata u BiH" bivši predsjednik Ustavnog suda BiH Mato Tadić precizirao je da su visoki predstavnici donijeli ukupno 341 zakon, među kojim većina iz oblasti reforme pravosuđa, onih koji se tiču državnih simbola, kao i drugih na nivou BiH.

VISOKI PREDSTAVNIK NIЈE VRHOVNA VLAST

Uzimajući u obzir sve primjere iz ustava i pravnih dokumenata, autori su došli do zaključka da visoki predstavnik nije vrhovna vlast u BiH i da su ništavni svi zakoni koje je donio, pozivajući se na takozvana bonska ovlaštenja, budući da mu potpisnice Dejtonskog sporazuma nikada nisu prenijele zakonodavna ovlaštenja.

Prema stavu autora, zasnovanom na iznesenim činjenicama, prvi čovjek OHR-a bi, u skladu sa načelom supsidijarnosti, trebao sam da prihvati Mišljenje Ustavnopravne komisije Parlamentarne skupštine BiH od 13. februara ove godine, prema kojem nema ustavnu nadležnost da donosi zakone.

Autori napominju da bi jedno od rješenja moglo biti da Ustavni sud BiH ili Evropski sud za ljudska prava donesu formalnu odluku kojom bi utvrdili da visoki predstavnik "nema ustavnu nadležnost da donosi zakone", te da su bonska ovlaštenja iz 1997. godine, na kojima su zasnovani ti "zakoni", ništavna kao da nikada nisu ni postojala.

- Јoš jedno rješenje u vezi sa bonskim ovlaštenjima moglo bi biti da ovlašteni predstavnici Srbije i Hrvatske izdaju zajedničku izjavu kojom bi potvrdili svoju saglasnost sa Mišljenjem Ustavnopravne komisije Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH - smatraju autori sa Univerziteta Harvard.

U tekstu se ocjenjuje da je, nakon imenovanja Luisa Krišoka za vršioca dužnosti visokog predstavnika, došlo vrijeme da se tiranska bonska ovlašćenja na osnovu kojih su donesene stotine "akata prividnog zakonodavstva" proglase ništavnim od početka /ab initio/.

- Kada se to dogodi, narodi u BiH moći će sam da odlučuju o svojoj budućnosti, a Amerikanci će moći da investiraju u prijateljsku evropsku zemlju. Što je najvažnije, ako predsjednik SAD Donald Tramp uzvrati podršku koju je više puta dobijao od predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, Amerika će u BiH, u globalnoj konkurenciji za važne strateške resurse, imati prijatelja i partnera - navodi se u zaključku naučnog rada.