Ugovor o djelu, a ne o radu, i mala plata, razlozi su zašto je naša sagovornica, čije je ime poznato redakciji, odlučila od nove školske godine da ne bude asistentkinja i to nakon dvije godine rada, uprkos tome što je, kako kaže, za nju to prelijep posao.
“Jedini razlog zašto ne radim više kao asistent je baš to što nemamo ugovor o radu, nego o djelu. Plate su vrlo male. Posao kao posao je nešto zaista prelijepo, pogotovo za nekoga ko voli pomagati i ko ima tu humanu crtu u sebi. Radno okruženje je divno i kolege su susretljive prema nama asistentima. Žao mi je zbog tih lijepih stvari, ali kao majka i žena moram gledati i stvari kao što su finansije, staž i sve što ide uz ugovor o radu”, kaže ona.
Kako dodaje, u razgovoru za “Nezavisne novine”, zasigurno bi i ona, ali i mnogi drugi, ostali na tom poslu mnogo godina da su uslovi rada drugačiji.
“Definitivno svako od nas traži za sebe sigurnost u vidu zdravstvenog osiguranja i staža koji ne ide uz ugovor o djelu”, navodi ona.
Koliko trenutni uslovi rada utiču na zadržavanje asistenata?
Da je situacija teška i da sve manje asistenata ostaje na tom poslu, potvrdila je i Daniela Višnjić, pravnica i članica Udruženja “Djeca svjetlosti” iz Banjaluke.
“Od većine asistenata čuli smo da je to privremeno rješenje dok ne pronađu nešto trajno i nešto bolje. To je rad za maksimalno 700 KM mjesečno i umanjuje se za svaki neradni dan ili kada dijete ne ide u školu, dok se nastavnicima ne umanjuje plata za praznične dane. Nemaju ni radni staž, ni naknadu za topli obrok i prevoz. Konačna naknada koja se umanjuje zaista je demotivišuća”, rekla je ona za “Nezavisne novine”.
Kako dodaje, nada se da će uspjeti kroz svoju inicijativu i kroz razgovore sa nadležnima da promijeni tu situaciju.