Amra Kapidžić: Živimo u sistemu kojem ne vjerujemo, gurnuti smo do ruba
"Na najčuvenijem vozu Evrope, Orijent Ekspresu, vrijeme staje usred snježne noći. Voz je zaglavljen, jedan putnik mrtav, a ostalih osam - svi različiti, svi sa neizrečenim tajnama. U centru zbivanja je detektiv Herkul Poaro, čija istraga u skučenom prostoru vagona otkriva mnogo više od samog zločina. Pitanje koje postavlja predstava je vječno: pravda ili zakon - šta je važnije?", navode iz Narodnog pozorišta Sarajevo o ovom komadu.
U podjelu Cvetanovskog, pored Kapidžićeve, ušli su i Mario Drmać, Faruk Hajdarević, Nerman Mahmutović, Anastasija Dunjić, Issa Osmić, Sanela Krsmanović Bistrivoda, Vedrana Božinović, Dino Bajrović, Elma Fetić, Mak Čengić i Ela Selimović.
Više o predstavi, ali i o stanju u društvu i kulturi, Kapidžićeva, koja je više od četvrt vijeka u glumi, uoči premijere govorila je za "Nezavisne".
Andrej je divan mladi čovjek i reditelj, koji apsolutno zna na koji način želi ispričati priču, dati joj svoj lični pečat, a u svemu tome vjeruje glumcima i jako pazi da se svaki glumac osjeća dobro i prijatno na sceni. Andrej je skroman, ljubazan i beskrajno prijateljski nastrojen prema glumcima, ali i prema svim ostalim saradnicima na predstavi, pa su probe tekle u predivnoj atmosferi, jednostavno i lagano.
Princeza Dragomirov je Ruskinja u egzilu, predstavnica starog, izgubljenog svijeta, sa vrlo jasnim moralnim načelima, naizgled hladna i nepristupačna, aristokratski ponosna. A upravo najveći izazov, ali i jedini ispravan put jeste bio ne osvrtati se na adaptacije, ne misliti na njih, već graditi likove i priču onako kako je mi vidimo.
Mi već odavno živimo u sistemu kojem ne vjerujemo i odavno smo gurnuti do samog ruba. Bilo je pitanje vremena kada će i koja kap preliti čašu.
I dalje mislim i uvijek ću misliti da je glumačka profesija najljepša profesija na svijetu. Bez obzira na neke teške trenutke, neke stresne situacije, na uspone i padove, osjećam da sam blagoslovljena poslom koji volim. Kulturna scena je preživjela razne udare, nisu je mogle ušutkati ni granate, nije je mogla ugušiti nebriga nemarne i nezainteresovane vlasti. U ovoj zemlji nikad ne manjka ideja, talenta, entuzijazma, ali uvijek je prisutan manjak finansijske podrške. Kultura opstaje u svim uslovima i uvijek će opstati. Ali strašno je osjećanje da taman kada se stvari pokrenu, kada se pokrenu neke velike i značajne stvari, kada pomislimo da će sve krenuti nabolje i da kultura više neće biti zadnja rupa na svirali i da neće sve ostati samo na predizbornim obećanjima, desi se neki šamar i ponovo smo na istom.
Podsjeća na svaki od tri žanra, a često klizne i u horor.
Da se ne lažemo, nagrade je lijepo dobiti, ali one nisu uvijek dokaz naše kvalitete. A naravno da mogu biti mač sa dvije oštrice, pogotovo za mladu osobu. Treba ostati s obje noge čvrsto na zemlji i svaki novi projekat raditi kao da je prvi u životu.
Ovo je posao pun neizvjesnosti, nimalo glamurozan iako ga mnogi često tako zamišljaju. Iziskuje mnogo rada, truda i odricanja. Često je nepodnošljivo stresan. Ali sa svim svojim dobrim i lošim stranama on je i dalje najčudesniji posao na svijetu. I ako je to ono što zaista želite, onda samo hrabro, ostvarite svoje snove i neka vas sreća prati na vašem putu.
Posao koji volim i u kojem uživam. Dala mi je mnogo, u smislu iskustva, spoznaja, nekih divnih ljudi koji su ušli u moj život, ljudi od kojih sam učila, predivnih mjesta na koja me odvela. Dragih uspomena. S vremana na vrijeme mi oduzme trenutke koje sam željela provesti sa mojom djecom, ali uspijemo mi to sve nadoknaditi.
Trenutno nemam poslovnih planova. Do neke nove predstave ostajem posvećena svom privatnom životu.