ALEKSANDRA PANDUREVIĆ, DIREKTNO: 'Ljudi oko Vučića su razvaljivali SDS, Blanuša treba da...'

Dva dana nakon istorijske pobjede studentske liste u Srbiji, skoro da nema političara iz Republike Srpske koji se nije oglasio. U prve redove za čestitanje stali su oni koji su skoro pune dvije godine diskreditovali studente, nazivali ih neprijateljima srpskog naroda.

Iz izbornog štaba SNS-a i nakon višesedmične bezrezervne podrške Vučiću Milorad Dodik objavio je čestitku studentima. Istim onim kojima je zabranio svaki skup na teritoriji Republike Srpske.

Čestitke je uputio i gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković, dojučerašnji lojalista Aleksandra Vučića.

Uz numeru “Ruzmarin” koja je bila pandan studentskoj neslužbenoj himni “Tri poljupca hoću ja”, fotografije i objave podrške Vučiću postavljali su, skoro sinhronizovano, političari i vlasti i opozicije.

Dok su u BiH bili „rivali“, u Beogradu su sjedili za istim stolom sa SNS-om. Jedan od Vučićevih lojalista je i Marinko Božović, kandidat SDS-a za člana Predsjedništva BiH, što delegitimiše borbu protiv režima dok istovremeno aplaudirate drugom.

Ujedno, to je možda i razlog debakla SDS-a na izborima, niske izlaznosti jer su ljudi osjetili da je većinski dio opozicije lažan.

O refleksijama izbora u Srbiji, opozicionom djelovanju u Republici Srpskoj, greškama SDS-a na ovim izborima i drugim temama za Buku je govorila Aleksandra Pandurević, članica Predsjedništva SDS-a.

Pobjeda studentske liste u Srbiji predstavlja veliki politički preokret nakon višegodišnje dominacije Aleksandra Vučića. Koliko bi taj rezultat mogao uticati na političke prilike u Republici Srpskoj, gdje vlast predvođena SNSD-om godinama njeguje bliske odnose s Vučićem?

Sigurno je da će SNSD-u sada biti neuporedivo teže da čuva i sačuva vlast, jer je otvoren prostor da se i u Republici Srpskoj razvije zdravo opoziciono tkivo. Kada god smo kretali uzlaznom putanjom, dešavali su se lomovi koji su omogućavali Dodiku da opstane. Možete li zamisliti šta bi bilo da prošle godine, nakon izražene podrške studentima, nije krenula hajka na dr Milana Miličevića, da je on ostao na čelu SDS-a? Uvjerena sam da bi on prošetao kroz prijevremene predsjedničke izbore i da bi mi 4. oktobra imali pobjedu. Ili, da poslednje dvije godine iz istog razloga u izolaciju nije gurnut dr Ljubišu Petrovića, koji je uz Miličevića sigurno čovjeka sa najvećom podrškom javnosti u Republici Srpskoj!?

Nisam od onih koji će za sve nevolje ovog svijeta sada kriviti Vučića, ali činjenica je da su razni mešetari, zbog sopstvenih interesa, pozivajući se na njega i vjerovatno ga zloupotrebljavajući i ulizujući mu se, razvaljivali SDS, igrali se opozicijom, i time čuvali Milorada Dodika. Sada će vjerovatno tvrditi kako su bili ‘’primorani’’.    

Da li je pobjeda studenata u Srbiji ujedno i poraz političkog modela koji godinama funkcioniše u Srbiji, ali i u Republici Srpskoj – modela zasnovanog na dominaciji jednog političkog lidera, kontroli političkog prostora i snažnom uticaju na medije i institucije?

Svaka vlast mora biti smjenjiva, pa i ona najidealnija. Od loše vlasti po jedno društvo jedino je gora loša opozicija. Srpski narod je slobodarski i pametan narod, i kada ga gurnete daleko – on se digne poput feniksa. Ovo što se desilo u Srbiji nije nepoznanica, to smo imali i ovdje, na mikro nivou, u Bijeljini. Prije šest godina, narod se u Semberiji digao protiv anomalija i stao uz dr Ljubišu Petrovića. Kasnije se protiv njega udružilo 16 političkih partija da ga opozovu na referendum, ali narod nije dozvolio iako je dr Petrović bio sam protiv svih. I 2024. je pobijedio sam protiv svih, nije želio trule koalicije ni sa opozicionim partijama.

Model je jednostavan i negdje u maju ga je gradonačelnik Petrović i javno napisao. Kada imate zdravu snagu, ako joj dodate trulež i trojance, kontaminira vas, vi gubite a režim slavi. Ali, kada u poseban dio arene izbacite sve što je nezdravo, i trčite trku sa zdravim snagama onda budite apstinente i pobjeđujete.

Studenstska lista da je bila kontaminirana opozicijom, ne bi pobijedili jer ne bi probudili apstinente. Izlaznost bi bila 15% manja i ostala bi vlast.     

Studentski pokret je mobilisao veliki broj građana oko zahtjeva za odgovornost, borbu protiv korupcije i jačanje institucija. Mogu li takve poruke odjeknuti i u Republici Srpskoj, posebno među mladima, ili su političke i društvene okolnosti ovdje ipak drugačije?

Sigurna sam da će se desiti jer su procesi nezaustavljivi i to će se vidjeti već na lokalnim izborima. Na izborima u Srpskoj kažnjeni su svi preletači i poslušnici, oni koji nisu zastupali autentične interese naroda. SDS sad ima šansu za restart sa zdravim snagama okupljenim na vrijednosnom sistemu. Ukoliko to uradimo, okupimo mlade, obrazovane i neuprljane ljude, a vani ostavimo kalkulante i trojance, imamo šansu da mi budemo ta snaga. Ako to ne uradimo, spontano će se za ove četiri godine iznjedriti takva snaga koja će i ovu opoziciju ostaviti ispod cenzusa, ako što je ostala ona u Srbiji.    

Vratimo se SDS-u. Nakon slabog izbornog rezultata, sukoba unutar stranke i sporova oko kandidatura, SDS se suočava i s promjenom političkog ambijenta u Srbiji. Da li stranka ima kapacitet da se konsoliduje i iskoristi novu situaciju ili će unutrašnje podjele i dalje biti njena najveća prepreka? Treba li Branko Blanuša, odnosno aktuelno rukovodstvo SDS-a, preispitati svoju odgovornost za stanje u stranci?

Stvar političkog bontona je da se podnese ostavka i mandate ponudi na preispitivanje nakon istorijskog poraza. Zabijanje glave u pijesak ne samo da šteti stranci, nego izaziva i ogroman revolt i našeg članstva i onih koji su željni promjena, ali promjene ne vide sa ovakvim SDS-om. Promjene koje su se desile u Srbiji treba da budu putokaz SDS-u šta nam je činiti ako želimo da opstanemo i ne doživimo sudbinu onih koji su ostali ispod cenzusa. Naše članstvo je državotvorno, čestito, i ja vjerujem da će ono spasiti SDS.  

Vidjeli smo slavlje u Banjaluci nakon pobjede studentske liste u Srbiji i poruke poput „Mile, ti si sljedeći“. Šta su ti ljudi radili prije tri sedmice, kada je Milorad Dodik proglasio pobjedu? Da li je riječ o iskrenoj podršci studentskom pokretu i promjeni političke svijesti ili o naknadnom svrstavanju uz one za koje se procjenjuje da su na pobjedničkoj strani?

Mislim da je prvi i osnovni razlog da se i ovdje probudila izgubljena nada da su promjene moguće, i da se to slavilo. Drugo, nemojte zaboraviti da su i ovdje na izborima žestoko kažnjeni oni koji su se kitili tim da imaju podršku Beograda, a nije da nisu imali resurse – novac i medije. Naš narod je od nastanka Republike Srpske vodio svoju i autentičnu politiku i nikada nije prihvatao pelcere i mešetare iz Beograda, čak ni kada nam je sudbina zavisila od Miloševića. Dio zasluga za to slavlje nose i mešetari koje sam pominjala, koji su željeli da nam kroje sudbinu i ovdje uređuju zarad nekih svojih ličnih interesa.

SDS nikada nije imao lošiji izborni rezultat, ali lider stranke, umjesto da razmišlja o ostavci, isključuje Ljubišu Petrovića, bez kojeg bi SDS mogao biti još slabiji. Znam da smatrate da je Blanuša to uradio mimo procedura i Statuta stranke, ali da li je taj potez politički mudar ako se uzme u obzir da on, makar privremeno, dodatno slabi stranku?

Njegovo isključenje je izdiktirano van stranke, baš kao i onaj udar na dr Milana Miličevića. Oba ta poteza su imala za cilj uništavanje SDS za tuđi račun. Za tuđe planove i račune SDS je i sveden na 65.000 glasova. Miličević i Petrović su smetali jer misle svojom glavom i ne idu nigdje po mišljenje. No, hvala Bogu, vrijeme sve najbolje posloži, i Miličević i Petrović su prirodno iskristalisani kao ljudi koji imaju kapacitet da donesu promjene i okupe zdrave snage.

Da li je kandidatura Božovića bila pametan potez i kako smo došli do toga da bude razbijen opozicioni blok koji je izašao s dva kandidata?

Nije to jedina greška. Čitav koncept je naopako postavljen i dobili smo što smo dobili. SDS nije imao snage, znanja, vizije i hrabrosti da shvati procese i vrijeme u kojem se nalazimo. Nismo imali širinu i instikt da shvatimo da je vrijeme sasvim drugačije političke paradigme. Da smo imali hrabrosti i u decembru mjesecu izbacili i svoja dva kandidata, čestita i neuprljana, oko njih okupili zdrave snage, a odstralini kontaminirane, pobijedili bi i sami jer bi imali uz sebe i one koji ne izlaze na izbore. Nažalost, odabrali smo najgori mogući koncept koji je i naše birače ostavio kod kuće: hoću-neću biti kandidat za predsjednika Republike, pa neka Draško bude kandidat, pa sad imamo i kandidata za člana Predsjedništva. Ponekad imam utisak da je to rađeno s namjerom da izgubimo.   

Lider PSS-a, druge najjače stranke u budućem sazivu Narodne skupštine Republike Srpske, kaže da su oni sada lideri opozicije. Kakva je, onda, budućnost SDS-a?

Što se mene lično tiče, on moj lider niti je kada bio niti će kada biti. SDS se može oporaviti i vratiti, pod uslovima o kojima sam govorila – nove zdrave, neuprljane snage, mladi ljudi sa vizijom i programom a ne populisti koji ne vide i ne znaju dalje od nosa. Ako ne nepravimo takav restart, za četiri godine ako ne i ranije, imaćemo reprizu Mađarske i Srbije.

Znate li šta je gospodin Blanuša radio na sastanku s Dodikom i koliko je takvih sastanaka bilo?

To znaju njih dvojica, a poznajući Dodika kakav je kada se iznervira i plane – doće vrijeme kada ćemo svi saznati.