Alarmantni podaci iz Srpske: Za deset mjeseci SOS telefon pozvalo 745 zlostavljanih žena

SOS telefon za žrtve porodičnog nasilja u Republici Srpskoj od početka godine pozvalo je 745 zlostavljanih žena, a u sigurne kuće smješteno je njih devet i 15 maloljetne djece, izjavila je Srni pravni savjetnik iz Fondacije “Udružene žene” Lana Jajčević.

Jajčevićeva je navela da je najčešće prijavljivano fizičko, a potom psihičko nasilje.

“Gotovo u svakoj prijavi ima elemenata i jednog i drugog oblika, a žene se ipak odlučuju prijaviti kada je dominantno fizičko nasilje i to najteži oblici”, navela je Jajčevićeva i dodala da je kroz pravno savjetovalište od januara prošlo 99 korisnica.

Istakla je da nasilje eskalira i da su su češci teži oblici fizičkog nasilja, a smatra da je to uslovljeno blagom kaznenom politikom.

Jajčevićeva je naglasila da se dešava da žrtve koje dođu na pravno savjetovanje kažu da ne žele da prijave nasilnika, jer su od policijskih službenika naišli na nerazumijevanje.

“Često im se kaže da se radi o bračnim nesporazumima, a ne o nasilju nad ženama. Upozorenje se obično odnosi na ženu u smislu da se malo primiri dok se partner ne otrijezni ili dok se ne smiri”, objasnila je Jajčevićeva.

Iako se šalje poruka da je nasilje kažnjivo, Jajčevićeva je ocijenila da su kazne i dalje tako niske da ne postižu generalnu prevenciju odnosno svrhu zakonskog kažnjavanja djela nasilja nad ženama.

Ona je napomenula da je donošenje Zakona o zaštiti od nasilja u prodici Republike Srpske i uvođenje specijalističke usluge zaštite žena i djece žrtava porodičnog nasilja kao što su sigurne kuće, SOS telefon i pravno i psihološko savjetovalište, ohrabrilo žene da prijave nasilnika, ali da još postoje neprijavljeni slučajevi.

“Na to da žene i dalje ne žele da prijave nasilje sigurno utiče činjenica da je povećan broj ubistava žena i odluka da se femicid ne uvrsti kao zasebno krivično djelo u naše zakonodavstvo”, rekla je Jajčevićeva i dodala još niske kazne za nasilje i nepostupanje subjekata zaštite u skladu sa zakonom.

Prema njenim riječima, dešava se da žrtve nasilja nakon izlaska iz sigurne kuće pronađu zajednički smještaj, jer im je tako lakše snositi troškove, naglasivši da to nije ni zadovoljavajuće ni trajno rješenje.

Ona je zaključila da ima još puno prostora za unapređenje položaja žena žrtava nasilja i da društvo treba još puno toga učiniti da bi se njihov položaj poboljšao i unaprijedio.