Dunav, jedna od najvažnijih evropskih rijeka, suočava se s dramatično niskim vodostajem, a posljedice već osjećaju zemlje duž njegovog toka. Problem više nije samo pitanje plovidbe – sve veća suša prijeti snabdijevanju vodom, proizvodnji električne energije, industriji i poljoprivredi.
Dunav je ključna evropska saobraćajna arterija. Njime se prevoze žito, nafta, građevinski materijal i brojne druge sirovine, dok od njegovog toka zavise i industrijska postrojenja te energetski sistemi više država.
Situacija je posebno osjetljiva kod nuklearnih elektrana koje koriste riječnu vodu za hlađenje. Zbog niskog vodostaja pojedine zemlje već su morale pribjegavati vanrednim rješenjima kako bi osigurale dovoljne količine vode.
U Rumuniji su vlasti morale intervenirati kako bi usmjerile dodatnu vodu prema nuklearnoj elektrani Černavoda, dok je Mađarska poduzela posebne mjere kod nuklearne elektrane Paks kako bi osigurala dovoljan nivo vode.
Problemi se šire i na riječnu plovidbu. Na pojedinim dijelovima Dunava brodovi više ne mogu ploviti s uobičajenim teretom, dok su pojedina plovila zbog niskog vodostaja ostala nasukana.
Jedan takav slučaj zabilježen je kod Vidina u Bugarskoj, gdje je veliki broj turista morao biti evakuisan s broda koji se nasukao.
Suša mijenja evropsku rijeku
Dunav prolazi kroz 10 država, dok njegov sliv obuhvata čak 19 zemalja. Od njega direktno ili indirektno zavise desetine miliona ljudi.
Stručnjaci upozoravaju da klimatske promjene povećavaju učestalost ekstremnih suša, dok visoke temperature dodatno ubrzavaju isparavanje vode.
Problem je što evropske države nemaju jedinstven odgovor na situaciju u kojoj voda u velikoj rijeci postaje sve rjeđa.
Pojedine države pokušavaju zaštititi vlastitu infrastrukturu, ali takve intervencije mogu imati posljedice nizvodno. Zbog toga se sve glasnije postavlja pitanje potrebe za zajedničkim evropskim planom upravljanja vodnim resursima.
Ugrožena i proizvodnja struje
Nizak vodostaj Dunava ne predstavlja samo problem za brodove. Hidroelektrane zavise od protoka rijeke, dok nuklearne i termoelektrane koriste vodu za sisteme hlađenja.
Ako se ekstremno niski vodostaji nastave, pojedina postrojenja mogla bi biti prisiljena smanjiti proizvodnju ili uvesti dodatne mjere zaštite.
Istovremeno, poljoprivreda se suočava s manjkom vode, a industrija s većim troškovima.
Dunav se tako od običnog problema s vodostajem pretvara u širu evropsku sigurnosnu i ekonomsku prijetnju.
Najveći strah stručnjaka nije samo trenutna suša, već mogućnost da ovakvi prizori postanu nova normalnost.
Ako se trend nastavi, Evropa bi se u narednim godinama mogla sve češće suočavati s istim pitanjem: šta učiniti kada jedna od njenih najvažnijih rijeka više nema dovoljno vode, piše N1.
