Uskoro pomjeramo sat: Koliko je to štetno za zdravlje?

U nedjelju, 26. oktobra 2025. u 3:00 ujutro, sat ćemo pomjeriti jedan sat unazad, na 2:00.

Ljudi bi bili zdraviji kada bi se ukinulo proljećno i jesensko pomjeranje sata, pokazalo je nedavno istraživanje. Tom bi se promjenom mogle spriječiti desetine hiljada moždanih udara i smanjiti broj gojaznih.

Svakog proljeća savjesno pomjeramo satove naprijed na ljetnje računanje vremena, a u jesen ih vraćamo na standardno odnosno zimsko računanje vremena. Mnogima to ne odgovara, ali ideje da se ukine pomjeranje sata zasad se nisu ostvarile.

Pomjeranje sata dvaput godišnje nije samo neugodno, nego i vrlo štetno za naše zdravlje. Već je poznato da je gubitak jednog sata sna u martu povezan s većim brojem srčanih udara i smrtonosnih saobraćajnih nesreća u idućim danima.

Zdravstveni rizici

Novo istraživanje naučnika s medicinskog fakulteta američkog sveučilišta Stanford pokazuje da je pomicanje sata povezano i s dugoročnim zdravstvenim rizicima – ponajviše s gojaznošću i moždanim udarima.

U studiji su uporedili tri mogućnosti: trajno standardno (zimsko) vrijeme, trajno ljetnje vrijeme i dvaput godišnje pomjeranje sata. Ispitivali su kako svaka od tih opcija utiče na tzv. cirkadijalni ritam ljudi i time na njihovo zdravlje.

Cirkadijalni ritam je urođeni biološki sat našeg tijela koji reguliše brojne fiziološke procese, među ostalim izlučivanje hormona, metabolizam, krvni pritisak i rad srca. Glavni “mjerač vremena” cirkadijalnog ritma je dio mozga koji se prvenstveno usklađuje s izloženošću svijetlu.

Istraživanje otkriva da je s gledišta cirkadijalnog ritma najlošija opcija dvaput godišnje pomjerati satove. Najbolje bi bilo ukinuti tu praksu i ostati na zimskom računanju vremena, a i stalno ljetnje računanje bilo bi za zdravlje povoljnije od sadašnjeg režima.

Američki naučnici sproveli su istraživanje tako da su kod stanovnika svih okruga kontinentalnih saveznih država SAD-a simulirali tipičnu izloženost unutarnjem i vanjskom svijetlu tokom cijele godine. Za predviđanje učestalosti bolesti koristili su podatke Centra za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC).

“Otkrili smo da bi svakako bilo bolje ostati cijele godine u zimskom ili ljetnjem vremenu nego dvaput godišnje pomicati satove”, rekao je profesor psihijatrije i bihevioralnih nauka te glavni autor studije dr. Jamie Zeitzer.

Zimsko ili ljetnje?

U Evropskoj uniji dosadašnji pokušaji da se ukine pomjeranje sata nisu uspjeli. Slično je i u SAD-u, gdje je posljednjih godina u Kongresu više puta bio predložen zakon koji bi uveo trajno ljetnje vrijeme, ali nikada nije dobio dovoljnu podršku. “Na obje strane postoje ljudi koji su strastveno vezani uz to pitanje i imaju vrlo različite argumente”, rekao je Zeitzer.

Čak ni među onima koji žele okončati sezonsko pomjeranje sata nema suglasja o tome koju vremensku politiku prihvatiti.

Pristalice trajnog ljetnjeg vremena tvrde da bi više svijetla u večernjim satima moglo štedjeti energiju, smanjiti kriminal i ljudima omogućiti više slobodnog vremena nakon posla. No kada je 1974. u SAD-u zbog naftne krize uvedeno cjelogodišnje ljetnje vrijeme, ljudi su se pobunili jer su djeca morala ići u školu po mraku ujutro, a povećao se i broj nesreća. Mjera je tako ukinuta nakon manje od godinu dana.

S druge strane, zagovornici trajnog zimskog vremena tvrde da je više jutarnje svjetlosti optimalno za zdravlje. Nekoliko organizacija, među njima Američka akademija za medicinu spavanja i Američko ljekarsko udruženje, podržalo je uvođenje cjelogodišnjeg standardnog (zimskog) vremena.

“Temelj te ideje je teorija da je ranojutarnja svjetlost bolja za naše opšte zdravlje”, rekao je Zeitzer. “Problem je bio u tome što se ta teorija nije temeljila ni na kakvim podacima – a sada te podatke napokon imamo.”

Usklađivanje sa 24 sata

Ljudski cirkadijalni ciklus nije tačno 24 sata, nego je kod većine ljudi otprilike 12 minuta duži. Može se usklađivati svijetlom.

“Kada ujutro primite svjetlost, ubrzavate cirkadijalni ciklus. Kada je primite naveče, usporavate ga”, objasnio je Zeitzer. “Uopšteno, potrebno vam je više jutarnje i manje večernje svjetlosti kako bi vaše tijelo ostalo dobro usklađeno s 24-satnim danom.”

Neusklađen cirkadijalni ciklus povezan je s brojnim negativnim zdravstvenim ishodima. “Što ste više izloženi svjetlosti u krivo vrijeme, to je slabiji vaš cirkadijalni sat. To utiče na imunološki sistem, nivo energije i druge aspekte zdravlja”, upozorio je Zeitzer.

Istraživači su koristili matematički model kako bi preveli izloženost svjetlosti u svakom od triju režima. U obzir su uzeli lokalno vrijeme izlaska i zalaska sunca te izračunali tzv. cirkadijalno opterećenje – koliko se unutarnji sat čovjeka mora pomjeriti da bi pratio 24-satni dan.

Otkrili su da bi većina ljudi tokom godine doživjela najmanje cirkadijalno opterećenje ako bi se uvelo trajno zimsko vrijeme, koje donosi više jutarnje svjetlosti. Koristi se donekle razlikuju zavisno o lokaciji unutar vremenske zone i o hronotipu osobe – skloni li ona ranom buđenju, kasnim večerima ili nečemu između.

Paradoksalno, ljudi koji su ranoranioci (oko 15 % populacije) i koji obično imaju cirkadijalne cikluse kraće od 24 sata, doživjeli bi najmanje opterećenje u trajnom ljetnjem vremenu, jer bi im dodatna večernja svjetlost produžila ciklus bliže 24 sata.

Zdravstvene posljedice

Kako bi povezali cirkadijalno opterećenje s konkretnim zdravstvenim ishodima, istraživači su analizirali podatke CDC-a o učestalosti artritisa, raka, hronične opstruktivne plućne bolesti, koronarne srčane bolesti, depresije, dijabetesa, gojaznosti i moždanog udara.

Njihovi modeli pokazuju da bi trajno standardno vrijeme smanjilo učestalost gojaznosti širom SAD-a za 0,78 % i učestalost moždanog udara za 0,09 %. Iako se čini malo, u zemlji s oko 340 miliona stanovnika, gdje svakih 40 sekundi nekoga pogodi moždani udar, a gotovo polovica odraslih je jako gojazna, to bi značilo oko 300.000 manje slučajeva moždanog udara godišnje te smanjenje broja gojaznih za 2,6 miliona. Uvođenjem trajnog ljetnjeg vremena postiglo bi se otprilike dvije trećine tih koristi.

Kako se i očekivalo, modeli nisu predvidjeli značajne razlike kod stanja poput artritisa, koji nisu direktno povezani s cirkadijalnim ritmovima. Prema riječima glavnog autora, ovo istraživanje možda je najtemeljitija analiza dugoročnih zdravstvenih posljedica različitih vremenskih politika. “Ali ovo nije ‘zadnja riječ’ na tom području”, dodao je Zeitzer.

Istraživači nisu uzeli u obzir mnoge činioce koji bi mogli uticati na stvarnu izloženost svjetlosti, poput vremena, geografije i ljudskog ponašanja. U svojim su izračunima pretpostavili dosljedne navike izloženosti svjetlosti – spavanje između 22 i 7 sati, boravak na suncu prije i poslije posla te vikendom, kao i izloženost unutarnjem svjetlu od 9 do 17 sati te nakon zalaska sunca. U stvarnosti, međutim, mnogi ljudi imaju neredovite rasporede spavanja i provode više vremena u zatvorenom prostoru.

“Ljudi vjerovatno imaju puno lošije navike vezane uz svjetlost nego što pretpostavljamo u modelima”, priznao je Zeitzer. “Čak i u Kaliforniji, gdje je vrijeme odlično, ljudi provode manje od 5 odsto dnevnog vremena na otvorenom.”

Zeitzer se nada da će studija potaknuti i istraživače u drugim područjima, poput ekonomije i sociologije, da prouče uticaj pomjeranja sata. No upozorava i da se vremenskom politikom odlučuje samo “koji sat predstavlja izlazak i zalazak sunca, ali ne utičemo na ukupnu količinu svjetlosti” te da “niti jedna politika neće dodati svjetlost mračnim zimskim mjesecima”