U novom istraživanju Guardiana otkriven je porast prevarantskih centara u Mijanmaru, posebno duž granice s Tajlandom. U logorima su zarobljene žrtve trgovine ljudima, a jedna od tih osoba je uspjela pobjeći i medijima ispričati o strahotama logora.
Jedan od takvih centara je Guardian i snimio, a riječ je o kompleksu KK Park, koji se prostire na 210 hektara i podsjeća na tehnološki kampus. Međutim, ti objekti služe kao centar za ogromnu transnacionalnu kriminalnu mrežu koja se bavi online prevarama, trgovinom ljudima i nasiljem.
Povećan broj
Istraživanje australijskog think‑tanka ASPI navodi da se od vojnog udara u Mijanmaru 2021. godine, broj takvih centara povećao s 11 na čak 27, a rast je u prosjeku iznosio 5,5 hektara mjesečno.
Ti centri, među kojima su Tai Chang i Shwe Kokko, dobro su utvrđeni, imaju sadržaj za osoblje, satelitski internet i luksuzno okruženje koje je osmišljeno da zavede žrtve prevara. Fotografije iz snimaka dronovima, kao i sateliti potvrđuju aktivne radove, uprkos naporima Tajlanda da im prekine logistiku.
Procjenjuje se da je u takvim centrima zarobljeno i do 100.000 žrtava, uglavnom su to ljudi iz Azije, Afrike i drugih regija, koji su izloženi neljudskim uslovima, mučenju i prisilnom radu. Preživjeli svjedoci govore o brutalnom zlostavljanju i psihološkoj traumi, čime se dodatno naglašava šteta načinjena ljudima zbog ovih kriminalnih operacija.
Mreža civilnog društva za pomoć žrtvama trgovine ljudima upoznata je s najmanje 90 žrtava trgovine ljudima koje su trenutno zarobljene u kompleksima, uključujući državljane najmanje 11 zemalja širom Azije i Afrike. Prema navodima grupe, neke žrtve su izgubile dijelove tijela i oslijepile su ili su trajno onesposobljene kao posljedica nasilnog zlostavljanja.
Ispovijest zarobljenika
Mateo s Filipina, proveo je šest mjeseci zarobljen u KK Parku. Prošle godine je otputovao iz svog doma u Tajland, vjerujući da je dobio legitiman posao predstavnika korisničke službe. Umjesto toga, bio je prokrijumčaren preko granice i oduzet mu je pasoš, a posao mu je bila prevara Amerikanaca.
Svaki dan bi im morao slati stotine poruka, gradeći njihovo povjerenje, sve dok ne bi podijelili svoj WhatsApp broj, koji bi zatim bio proslijeđen drugoj prevarantskoj grupi.
Ako ne bi ispunio ciljeve, bio bi kažnjen elektrošokerom ili iscrpljujućim fizičkim kaznama na žarkoj vrućini vani. Napuštanje kompleksa nije dolazilo u obzir, navodi on jer je bilo mnogo naoružanih stražara.
Mateo je na kraju spašen iz KK Parka i sada se oporavlja s drugim oslobođenim radnicima. Još uvijek je previše traumatiziran da bi razmišljao o svim svojim iskustvima unutar centara, ali njegov prijatelj, koji je bio zarobljen zajedno s njim, pričao je o prevarantima.
- Za njih je novac važniji od ljudskog života. Nije ih briga ako gaze po drugima - ono što im je važno je novac - navodi.
Mijanmarska vojna hunta dozvolila je širenje prevarantskih centara unutar zemlje, jer su ta kriminalna preduzeća postala bitan dio konfliktne ekonomije zemlje od vojnog udara.
