UZ SMRT GENERALA ANTE ROSE: Roso i njegovi saradnici povučeni su iz Sarajeva 1994. godine nakon što su uhvaćeni u švercu droge
Hrvatski general Ante Roso umro je jučer u svom stanu u Francuskoj u 73. godini života. Roso se posljednjih mjeseci liječio od teške bolesti u bolnicama u toj zemlji, a posljednje dane je proveo sa obitelji u mjestu Port Nouvelle.
Roso je rođen u Osijeku u Hrvatskoj odakle je kao mladić odselio u Francusku i pridružio se Legiji stranaca. Bio je jedan od brojnih legionara iz bivše Jugoslavije (Ante Gotovina, Milorad Ulemek-Legija…) koji su početkom rata u Hrvatskoj stigli u tadašnju državu i stavili se na raspolaganje vojnom rukovodstvu svojih naroda.
LEGIONAR U SARAJEVU
Ante Roso je, prema svjedočenjima njegovih prijatelja i suboraca, dao značajan doprinosu ustroju i borbenoj gotovosti hrvatskih oružanih snaga u prvoj godini agresije na susjednu zemlju. Zapovijedao je u nekim od najznačajnijih vojnih operacija poput oslobađanja Masleničkog mosta početkom 1993. godine. Javnost u Bosni i Hercegovini ga je upoznala krajem 1993. godine nakon što je postao zapovjednik Hrvatskog vijeća obrane naslijedivši Slobodana Praljka. Nakon potpisivanja Washingtonskog sporazuma, u proljeće 1994.godine, hrvatski državni vrh imenovao ga je za (do)zapovjednika Združenog zapovjedništva HVO i Armije BiH sa sjedištem u Sarajevu. Sa armijske strane partner mu je bio general Fikret Muslimović.
Zaustavljanjem sukoba između Armije BiH i HVO-a, te formiranjem Združenog zapovjedništva bitno su relaksirani odnosi unutar Federacije BiH. To se posebno osjetilo u Sarajevu čiji su građani otvaranjem komunikacija prema Hrvatskoj lakše podnosili višegodišnju opsadu, osobito nakon što su, kratkotrajno, profunkcionirali tzv. „plavi putevi“ preko piste Sarajevskog Aerodroma tokom proljeća i ljeta 1994. godine. Ante Roso i njegovi saradnici u to su vrijeme bili rado viđeni u sarajevskim restoranima, društvenim događajima. Neformalni član njihovog tima bio je general Mate Šarlija Dajidža, vojni ataše u Ambasadi Hrvatske u Sarajevu.
No, Ante Roso se nije dugo zadržao u Sarajevu, svega nekoliko mjeseci. Otišao je bez objašnjenja, kako se tvrdilo, nakon intervencije vojnog i državnog vrha iz Zagreba. I prije i nakon smjene izbjegavao je medije, pa nikad nije komentirao ni kratkotrajni boravak u Sarajevu.
DROGA ZA DRUGA
"Slobodna Bosna" je svojevremeno (2000. godine) objavila kriminalnu pozadinu priče o Rosinoj smjeni konsultirajući domaće i hrvatske obavještajno-sigurnosne izvore. Navodi iz teksta nikada nisu osporeni, niti demantirani. Povod za tekst bio je intervju kojeg je u to vrijeme (iz Turske gdje se sklonio od bh. pravosuđa) "Oslobođenju" dao Ramiz Delalić Ćelo, ratni komandant jedne sarajevske brigade, koji je 2007. godine ubijen u nikada rasvijetljenom zločinu u centru Sarajeva. Delalić je otkrio da ga je Vojno-obavještajna služba Armije BiH (kojom je što formalno, što neformalno cijelo vrijeme upravljao Fikret Muslimović) angažirala da špijunira hrvatske vojne i civilne/diplomatske predstavnike u Sarajevu. Kako je kazao, uspio je, koristeći dobre odnose sa generalom Šarlijom- Daidžom, instalirati prislušne uređaje u prostorije hrvatskog Veleposlanstva. Istovremeno, otkrio je Delalić, sarađivao je, u dogovoru sa obavještajno-policijskim strukturama, sa ljudima iz tima Ante Rose koji su, kako je uočeno, u Sarajevo unosili izvjesne količine heroina koje je on naručivao i plaćao. Nakon što je Rosina pratnja jednom prilikom, u ljeto 1994.godine, u grad prokrijumčarila veću količinu droge koje je Delalić trebao preuzeti u kafani u centru Sarajeva, umjesto njega su se pojavili policijski specijalci koji su zaplijenili drogu i uhapsili Antu Rosu i njegove saradnike, među kojima je najveći utjecaj imao njegov ratni suputnik iz Zadra Ante Maksan.
Da bi se sanirale posljedice ovog skandala, vojne i policijske strukture iz Sarajeva su informirale vlasti u Zagrebu, koje su promptno reagirale, povukle Rosu i njegovu ekipu iz Sarajeva i pokrenule vlastitu istragu o ovom slučaju. U kojoj je mjeri ovo bio ozbiljan incident, govori i činjenica da je istragom rukovodio Miroslav Tuđman, sin hrvatskog predsjednika i ravnatelj Hrvatske izvještajne službe (HIS). On je zadužio svog glavnog hercegovačkog operativca Ivu Lučića da ispita ovaj, kao i niz drugih skandala i kriminalnih afera koje su se vezale za generala Antu Rosu tokom njegovog službovanja u BiH. Pored ostalog je provjeravano Rosino preuzimanje enormnih količina novca iz Glavnog logističkog centra u Grudama koje je navodno trošio na podmićivanje pripadnika UNPROFOR-a, zatim nestanak luksuznih automobila u vojnom vlasništvu…
Kako je u to vrijeme pisala "Slobodna Bosna" pozivajući se na tajna izvješća Lučićevog HIS-a, istraga o putevima droge koje su koristili Rosini partneri vodila je prema samom vrhu vojnih struktura HVO-a i Hrvatske Vojske. U lancu trgovine droge koji je vodio iz hrvatskih luka preko Hercegovine u sve dijelove BiH se pominjala umiješanost Mladena Naletilića- Tute, njegovog zamjenika Ivana Andabaka. Kada se na vrhu piramide pojavilo ime Mladena Šuška, brata najmoćnijeg Hercegovca u Zagrebu, ministra odbrane Gojka Šuška, istraga je obustavljena i zataškana.
Ante Roso je ubrzo nakon povratka iz Sarajeva imenovan za direktora Vojnog muzeja Hrvatske gdje je dočekao mirovinu. Skrajnut je i njegov glavni saradnik Ante Maksan.
Još jedan krupan biznis razvila je Rosina ratna ekipa tokom boravka u Sarajevu. Bavili su se potragom i otkupom vrijednih umjetnina, antikviteta, starog trofejnog oružja… koje se bili u posjedu građana Sarajeva koji su ih tokom rata prodavali budzašto da bi kupili osnovne životne namirnice. Prema tvrdnjama svjedoka, Roso je posjedovao knjižicu sa popisom vrijednih predmeta i imenima posljednjih vlasnika i njihovim sarajevskim adresama, što svjedoči o međunarodnom karakteru ove operacije. Koliko je ova kampanja bila uspješna, odnosno koliko je vrijednih antikviteta na ovoj način otišlo iz Sarajeva, niko nije mogao posvjedočiti…
("SB")
