Protesti sve izvjesniji: Aparati za dijalizu u FBiH stari, pacijenti nabavljaju lijekove, a transplantacija ni na vidiku
Svaki drugi dan, po nekoliko sati, pacijenti na dijalizi u Federaciji Bosne i Hercegovine prikovani su za aparate koji im znače život. Ne samo da su umorni od čekanja i iscrpljeni, jer transplantacija gotovo da i ne postoji, nego su i uslovi u kojima se liječe sve gori. Trenutno se suočavaju i s nedostatkom lijekova, a zbog toga razmišljaju i o protestima. O problemima pacijenata za N1 je govorila Eldina Softić, potpredsjednica Udruženja dijaliziranih i transplantiranih bolesnika FBiH.
"Život dijaliziranih pacijenata u BiH je poprilično neuslovan. Svaki drugi dan moraju na dijalizu i četiri sata su prikovani uz aparat koji im znači život. Nakon toga osjećaju se iscrpljeno i nemoćno. Većina ne može raditi i uglavnom se radi o socijalnim slučajevima koji ne mogu kupovati lijekove", kazala je Softić.
Dodala je da lijekovi u centrima najčešće postoje samo prvih deset dana u mjesecu.
"Onda pacijenti ostaju bez terapije i prinuđeni su da sami nabavljaju ono što im je neophodno. Aparati su zastarjeli, a novi se nabavljaju tek kroz donacije. Oni imaju svoj vijek trajanja i moraju se redovno obnavljati, ali za to, kažu nadležni, nema novca", pojasnila je.
Poseban problem predstavlja i manjak medicinskog kadra.
"Često se dešava da dvije medicinske sestre budu zadužene za dvadesetak pacijenata. To su ljudi koje treba priključiti, pratiti tokom četiri sata i potom isključiti s aparata. To je ogroman posao", naglasila je Softić.
Zastali procesi
Udruženje već duže vrijeme apeluje na izmjenu zastarjelog pravilnika o dijalizi. Iako je komisija formirana još 2023. godine, nikada se nije sastala.
"Sve stoji na mrtvoj tački. Zbog toga smo odlučili sazvati skupštinu idućeg mjeseca, baš na Evropski dan darivanja organa. Ako se pacijenti izjasne za proteste, mi ćemo ih organizovati", rekla je Softić.
Dodaje da je situacija teža nego ikad, osim možda u vrijeme pandemije.
"Svaki put kada tražimo odgovore, loptica se prebacuje s jednih na druge – od fondova, do tendera i nabavki. Na kraju pacijenti ostaju bez lijekova i moraju ih sami kupovati. Mi u udruženju sve teže izdržavamo pritisak, ali ne odustajemo jer ljudi zavise od nas", poručila je.
Softić je podijelila i lično iskustvo.
"Meni je transplantacija jetre spasila život. Na listu sam stavljena 2014. godine, a poziv sam dobila 16. februara 2015. u Tuzli. Danas, deset i po godina kasnije, zahvaljujući donorima i ljekarima, živim normalan život", ispričala je Softić.
Mogući protesti u Sarajevu
Ona je naglasila da je 2015. i 2016. godina bila "zlatni period" transplantacija u BiH, ali da je danas taj proces gotovo potpuno stao.
"Danas nemamo transplantacije jetre u Tuzli, iako je to nekad bio jedini referentni centar. Sve rjeđe se utvrđuje moždana smrt, a najviše transplantacija dolazi iz kantonalne bolnice u Zenici. Ipak, uz ogromnu zahvalnost porodicama donora, moramo nastaviti edukovati javnost o značaju doniranja organa", kazala je.
Kako je zaključila, članovi udruženja su sve nezadovoljniji praznim obećanjima vlasti.
"Ako naši pacijenti na skupštini odluče da idemo u proteste, oni će najvjerovatnije biti održani u Sarajevu", poručila je, između ostalog, Softić.
