Je li propala turistička sezona u Hrvatskoj
Ništa ne raste vječno, barem ne uvijek istim intenzitetom. Sezona u Hrvatskoj je, prema podacima za juli i august ove godine, možda dosegla svoju gornju granicu kapaciteta. Ali to uopće nije loša stvar. Dapače. To je bilo i očekivano s obzirom na dugoročne trendove o kojima smo pisali.
Najave propasti sezone su dio društveno-medijskog folklora u Hrvatskoj već desetljećima. Čak i u godinama najvećeg rasta broja dolazaka i noćenja govorilo se o prevelikim cijenama, bijesu stranih gostiju, manjku ponude, problemu masovnog turizma i sl. Dio toga je i paradoks da se istovremeno očekuje rast broja turista iz godine u godinu, a deklarativno osuđuje masovni turizam.
Dijelom taj paradoks proizlazi iz (pre)visoke sezonalnosti hrvatskog turizma, tj. činjenice da je velika većina noćenja ostvarena tokom samo dva mjeseca, jula i augusta. U ta dva mjeseca zaista postoji problem masovnog turizma, a u ostalim mjesecima nedostaje turista.
Sezonalnost se godinama smanjuje, iako sporo. Rast broja noćenja je uvijek bio veći u predsezoni i postsezoni nego u julu i augustu. Ista stvar se događa i ove godine, s važnom iznimkom da vrhunac sezone bilježi blagi minus. Ali na nivou godine je situacija još uvijek dobra.
Minus u srcu sezone
Većina turističkih županija bilježi minuse u broju noćenja tokom srca sezone, tj. u julu i augustu. Između 288 hiljada noćenja manje na Kvarneru do 87 hiljada manje u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Bolji vrhunac sezone nego prošle godine su ostvarile samo Dubrovačko-neretvanska i Ličko-senjska županija.
Ne treba na temelju ovih podataka odmah proglasiti krizu turizma, ali pad broja noćenja na vrhuncu sezone se sigurno osjetio, posebno u Šibensko-kninskoj županiji, gdje je iznosio značajnih -4,27 posto.
Stagnacija ili blagi pad potrošnje u srcu sezone?
Podaci iz Izvještajnog sistema fiskalizacije otkrivaju da je stvarno postojao određeni pad na nivou turističkih županija po broju izdatih računa u djelatnostima "Smještaj". Iznos računa je rastao za 5,4 posto, ali kada se uzme u obzir rast cijena, onda se može pretpostaviti realni pad. Naime, prema podacima Državnog zavoda za statistiku, u julu su cijene za kategoriju "Restorani i hoteli" bile 7,6 posto veće nego u julu 2024. godine.
Na temelju toga možemo procijeniti da je realni promet u djelatnostima "Smještaj", što čine hoteli, kampovi, apartmani i sl., realno (kada se korigira za rast cijena) bio u minusu na nivou turističkih županija (Istarska, Primorsko-goranska, Ličko-senjska, Šibensko-kninska, Zadarska, Splitsko-dalmatinska i Dubrovačko-neretvanska).
"Djelatnosti pripreme i usluživanja pića" bilježe bolje podatke. Broj računa je narastao za 3,4 posto u odnosu na juli i august 2024., a iznos računa 8,1 posto. Čak i kad se korigira za rast cijena, čini se da su te djelatnosti izbjegle pad koji je vidljiv u djelatnostima "Smještaj". U blagom plusu, ili na "pozitivnoj nuli".
Širi pogled
Ali cjelogodišnja situacija nije i neće biti toliko loša. Gledajući prvih osam mjeseci ove godine, sve turističke županije su u plusu, od 15.895 više noćenja u Šibensko-kninskoj do 158.277 više u Splitsko-dalmatinskoj.
Broj računa u djelatnostima "Smještaj" je u prvih osam mjeseci gotovo dva posto veći nego u prvih osam mjeseci prošle godine, uz 7,5 posto veći iznos. Kod djelatnosti "Pripreme i usluživanje hrane i pića" je 2,39 posto više izdanih računa, a 10,8 posto veći iznos.
Šta se događa?
Hrvatski turizam ove godine raste, ali sporije nego prijašnjih godina. Vrhunac sezone, juli i august, stagniraju ili bilježe blagi pad. Zapravo se nastavlja isti višegodišnji trend o kojem smo već pisali: veći relativni rast dolazaka i noćenja u predsezoni i postsezoni nego što je na vrhuncu sezone. Ali kako je cjelogodišnji rast ove godine niži nego prijašnjih godina, onda vrhunac sezone izgleda puno gore.
Treba se prisjetiti i da ovo nije prva godina u kojoj se događa da vrhunac sezone stagnira, a rezultati na nivou cijele godine pokazuju rast. Godine 2024. u odnosu na 2023. je bilo 0,56 posto manje noćenja u julu i tek 0,17 posto više u augustu. Ali je zato mart bio u plusu 30,24 posto, decembar 19,36 posto itd.
Oni koji tvrde da se to događa zbog prevelikog rasta cijena su djelomično u pravu. Kapaciteti su očito tokom vrhunca sezone dosegli svoj vrhunac i jako je malo prostora za rast na bilo koji način osim podizanjem cijena. To podizanje cijena motivira turiste da dolaze u drugim mjesecima ili potraže druge destinacije. Ali sve dok je cijela godina u plusu, a popunjenost u srcu sezone solidna, ne treba se zabrinjavati.
To smanjuje sezonalnost, koja je u Hrvatskoj još uvijek veća nego u Italiji, Španiji, Grčkoj, Turskoj, Portugalu, pa čak i Crnoj Gori. Upravo je izrazito visoka sezonalnost najveći problem turizma u Hrvatskoj, jer perpetuira turizam baziran na paradigmi "sunce i more", umjesto za se razvija kulturni, festivalski, avanturistički, seoski, zdravstveni i drugi tipovi turizma.
Konkurencija ne stoji puno bolje, osim Albanije
U usporedbi s drugim turističkim državama, ove godine Hrvatska nije ni podbacila ni briljirala. S 3,2 posto više noćenja stranih turista tokom prvih šest mjeseci ove godine, rezultat Hrvatske je malo bolji nego za Španiju (2,2 posto) i Grčku (2,6 posto), te u rangu Italije (3,2 posto).
Kiparski rast od četiri posto nešto je bolji od Hrvatskog, a Malta je odlična s rastom noćenja stranih turista od 13 posto.
Portugal (jedan posto) i Turska (0,6 posto) su stagnirali. Crna Gora je jedina koja je imala pad broja noćenja stranih turista, jedan posto. Četiri od šest mjeseci u prvoj polovici godine su bili u "crvenom".
Zvijezda u usponu i ove godine je Albanija, s rastom od čak 34,9 posto. Ovo je samo nastavak "eksplozije" turizma Albanije, s rastom broja dolazaka stranih turista od 160 do 259 posto većim nego 2019., zavisno u kojem mjesecu.
Turistička konkurencija je sve veća i davno su prošle godine kada je Hrvatska bila turistička zvijezda u usponu. Od tada su se u igru uključile Turska, Crna Gora i Albanija. Iako se ne treba zabrinjavati stagnacijom srca sezone, to može poslužiti kao opomena da se turizam Hrvatske ne može oslanjati samo na dva mjeseca godišnje i razvojnu paradigmu "sunce i more".