Nemoć, strah ili nešto gore: Vehabović sramotno prijetio Gigoviću, sve rezultiralo nepravednim crvenim kartonom za Karamarka
Piše: ALMEDIN HALILOVIĆ
Kako se i očekivalo, okršaj sarajevskog velikana sa hercegovačkim timom privukao je mnogo pažnje, ne samo kod navijača, već i kod cijele javnosti. Tenzije su rasle uoči utakmice, ali se uglavnom očekivalo da se derbi kola odigra u granicama fair-playa i kakve-takve korektnosti na terenu.
Da ne bude tako, pobrinuli su se iz redova Veleža, i to najviše oni od kojih se to najmanje očekivalo – fudbaleri.
Naime, na video snimku kojeg je objavio Fudbalski klub Željezničar na svom zvaničnom You Tube kanalu jasno se mogu vidjeti dešavanja ispred i iz tunela za igrače na Stadionu “Rođeni”, odmah nakon što je Miloš Gigović, glavni arbitar ovog susreta, odsvirao kraj prvog poluvremena.
Najprije se vidi kako jedna osoba koja na sebi ima zvaničnu majicu FK Velež Mostar, istu onakvu kakvu nose u stručnom štabu hercegovačkog tima, divljački napada Marina Karamarka, defanzivca “Plavih” na ulazu u tunel, pribijajući ga uza zid i hvatajući rukama za vrat.
Marin Karamarko se vrlo brzo povukao iz komešanja i stao sa strane, što je također jasno vidljivo na video snimku, dok je komešanje među članovima obje ekipe trajalo u tunelu.
Međutim, ono što je istinski šokiralo, ne samo ekipu i navijače Željezničara, već cijeli zdravorazumski dio sportske javnosti u Bosni i Hercegovini, jeste ponašanje Ede Vehabovića, ofanzivnog veznog ekipe Veleža i kapitena hercegovačkog tima.
Vehabović, koji uopće nije bio u tunelu kada je Karamarko divljački napadnut, najprije se raspitao ko je učestvovao u incidentu, a potom je otrčao do Miloša Gigovića, koji sa svojim kolegama još nije ušao u tunel, te je potom uputio gnusne prijetnje ukoliko, pazite sada, Karamarko ne bude sankcionisan crvenim kartonom.
Ponašanje ovog 30-godišnjaka (teško da ga se može nazvati sportistom i fudbalerom nakon ovoga) ne bi bilo sporno, uzevši u obzir da je kapiten ekipe i da mu je jedan od glavnih zadataka zaštiti svoje saigrače, te komunicirati sa arbitrima u cilju zaštite svoje ekipe.
Ono što je zauvijek podvuklo granicu između fudbalera i istinskog sportiste s jedne, te persone upitnog karaktera s druge strane gurnuvši kapitena Veleža na ovu drugu, jeste upravo način na koji je Vehabović pokušao da ispuni tu svoju obavezu.
Divljačke prijetnje i pritisak upućen glavnom arbitru nemaju, ne mogu, ne smiju i neće nikada imati bilo kakvo opravdanje. I tu bi se mogla staviti tačka na ovu priču. Ali ni to ne bi bilo dovoljno. Naime, sada su na redu nadležni organi.
Malo je vjerovatno da će FK Velež sankcionisati svog kapitena i ostale članove ekipe zbog ovakvog ponašanja koje je trajno dokumentovano. I to je interni “problem” hercegovačkog kluba oko kojeg ne treba razbijati glavu.
Ali to ne znači da isto ne bi trebale učini nadležni takmičarski i disciplinski organi Nogometnog/Fudbalskog saveza Bosne i Hercegovine. Ako im je imalo u cilju da se zaštiti ono malo bosanskohercegovačkog fudbala, sankcije za ovakvo ponašanje moraju biti drakonske i moraju biti primjer drugima da, bez obzira u kakvom se stanju domaći fudbal nalazio, fair-play, sportsko ponašanje i, na kraju krajeva, osnovne ljudske vrijednosti se moraju poštovati bez obzira na sve.
O motivima za ovakvo ponašanje Vehabovića se može na dugo i na široko raspravljati. Da li je bio u pitanju strah od izvjesnog poraza svog tima, da li je bila u pitanju prosta nemoć zbog lošeg izdanja svog tima na terenu do tada ili nešto treće, možda čak i gore, ipak zna samo Edo Vehabović.
Ono što je sam Vehabović zaboravio, a to nije bilo tako davno, jeste izuzetno pozitivan tretman kojeg su on, njegovi saigrači i sam Velež imali od strane Fudbalskog kluba Željezničar, i to cijelog kolektiva – od igrača do navijača. To se ponajviše odnosi na nekoliko evropskih utakmica koje je Velež u bliskoj prošlosti upravo igrao u domu “Plavih” – Stadionu “Grbavica”. Otuda veliko iznenađenje i razočarenje kod svih u i oko Željezničara zbog ovakvog ponašanja.
Najbolnije od svega za igrače i navijače Željezničara, ali i za već spomenuti zdravorazumski dio javnosti, jeste što su prijetnje Vehabovića zaista “upalile”. Karamarko je vrlo brzo sankcionsan crvenim kartonom, a odmah za njim i Admir Adžem, šef stručnog štaba “Plavih” za kojeg se također na video snimku može vidjeti kako sve vrijeme stoji sa strane posmatrajući komešanje, bez da se uključio u isto. Ekipa Željezničara je tako oslabljena ušla u drugo poluvrijeme utakmice.
To jasno govori da se ovakvo ponašanje isplati, da daje rezultate. I zbog toga je potrebna hitna i oštra reakcija N/FS BiH, kako bi se koliko-toliko sačuvao obraz bosanskohercegovačkog fudbala i ono malo integriteta kojeg ima WWIN liga Bosne i Hercegovine.
O reakcijama s tribina Stadiona “Rođeni”, i to ne samo za vrijeme incidenta već i za vrijeme cijele utakmice, gdje je ponovo došlo do fizičkih napada na osobe sa navijačkim obilježjima FK Željezničar koje su u miru gledale utakmicu, više je suvišno i govoriti. Javnost se već polahko navikla (što je poprilično porazno) da posmatra takve scene, i to u TV prijenosima uživo.
A najboji lijek za ovakve persone i pojave u bosanskohercegovačkom fudbalu, i nešto što daje ultimativnu moralnu satisfakciju onima koji su oštećeni nepravdom jeste upravo ono što su igrači Željezničara uradili nakon divljačkog napada na njih – čista i zaslužena pobjeda na zelenom terenu, te povratak kući sa tri boda na svome kontu.
Do novog okršaja između Veleža i Željezničara, narednog puta u “Dolini ćupova”.
