Deset najvećih filmova Roberta Redforda: Glumac sa stotinu lica
LOS ANĐELES - Vijest o smrti slavnog holivudskog glumca, režisera, producenta i filantropa Roberta Redforda potpuno očekivano je pokrenula pravu lavinu opraštanja i omaža kako u medijima, tako i na društvenim mrežama.
Redford je bio među vodećim glumačkim figurama 20. vijeka, svojim promišljenim ulogama i nespornom seksepilom učvrstio je svoju poziciju simbola modernog američkog muškarca.
Njegovi likovi, sposobni koliko i šarmantni, bili su ostvarenje ljudske težnje za muškarcima kakvi bi mnogi od nas željeli biti i muškarcima koje žene vole. Na ekranu je Redford živio stotinu različitih života, ali jednako velik posao je odigrao iza kamere, kao režiser, producent i pobornik nezavisnog filma i nije nimalo lako napraviti izbor deset najvećih uloga čovjeka koji je više od šest decenija ostavljao blistav trag u istoriji sedme umjetnosti.
"Buč Kesidi i Sandens Kid" (1969)
Vjerovatno jedan od najvećih glumačkih dueta svih vremena jeste nastup Pola Njumena i Roberta Redforda kao Buča Kesidija i Sandensa Kida u vesternu Džordža Roja Hila starom više od 50 godina, a koji je ostao jednako zabavan kao što je bio i na dan kada je objavljen.
To je priča o dvojici najpoznatijih američkih odmetnika koji putuju Sjevernom i Južnom Amerikom u potrazi za slobodom i novcem, a ima i Katarinu Ros kao Kidovu ljubavnicu Etu Plejs, ali prava ljubavna priča je između Buča i Sandensa. Hemija između dva majstora svog zanata je razlog zašto je ovaj film i dalje kultan, a njih dvojica su ostali prijatelji cijelog života. Iako je Redford tokom svoje karijere glumio sa nekoliko generacija glumaca, nikada nije imao boljeg kolegu.
"Džeremaja Džonson" (1972)
Redfordovo nasljeđe je nasljeđe kultnih performansa, aktivizma i zagovaranja nezavisnih filmova, a jedan od filmova koji su udarili temelje njegovoj ostavštini jeste revizionistički vestern "Džeremaja Džonson". Ovaj ep o planinskom čovjeku prvobitno je zamišljen kao filmski lik za Klinta Istvuda, ali kada je on odustao, Sidni Polak je doveo Redforda i stavio ga u krzneno odijelo sa dugom bradom i kosom stvorivši vestern koji je srušio brojne standarde žanra, te postavio vizuelni prototip za legendarni strip "Ken Parker".
"Žaoka" (1973)
Drugi zajednički rad Redforda i Njumena dogodio se 1973. godine s filmom "Žaoka", koji je Redfordu donio i prvu i posljednju nominaciju za glumačkog "Oskara". Filmovi s prevarom su svojevrsna prevara, pokušaj da se gledaoci zadrže šarmom za cijenu bioskopske karte. I nije bilo boljeg prevaranta njegovog doba od Džonija Hukera jer je Redford donio samopouzdanje za film koji će oblikovati njegovo nasljeđe. To je raščupana plava kosa koja viri ispod njegove askot kape, zasljepljujući osmijeh, zavodljivi dobar izgled i zarazni smijeh. Kako bi iko mogao reći "ne" njegovim ponudama? Komad čiste, neskrivene zabave u kojem još jednom ne možete skrenuti pogled sa Redfordove i Njumenove hemije na ekranu.
"Kakvi smo bili" (1973)
Publika je voljela Redforda u svakoj roli, ali žene su ga zavoljele zbog lika Habela Gardnera u jednom od najvećih romantičnih filmova ikada snimljenih, "Kakvi smo bili". U njemu Redford dijeli ekran sa još jednom ikonom sedamdesetih Barbrom Strajsend. Kao ljubavni par se upoznaju na fakultetu, ponovo povezuju kao odrasle osobe, bore se sa svojim političkim i ideološkim razlikama i na kraju shvataju da ljubav nije dovoljna. Film prati legenda da ga je svaka žena u Americi gledala četiri puta, a čuvena kritičarka Pauline Kej napisala je da je dobro ponovo vidjeti Redforda sa ženom nakon sveg tog flertovanja sa Njumenom.
"Tri Kondorova dana" (1975)
Malo je filmova koji su bolje prikazali političku i društvenu paranoju sredine sedamdesetih kao kultni triler "Tri Kondorova dana" Sidnija Polaka u kojem Redfordov analitičar CIA Džo Tarner (kodno ime: Kondor) uzima pauzu za ručak i vraća se u svoju kancelariju u Njujorku te pronalazi ubijene kolege. Ispostavilo se da je riječ o internom poslu CIA, a službenik obavještajne agencije mora pobjeći prije nego što ga ubice pronađu u ime rješavanja problema. Redford bježi po cijelom Njujorku, nadmudruje izdajnike, udvara se Fej Danavej i elegantno šarmira publiku, sve u roku od tri dana.
"Svi predsjednikovi ljudi" (1976)
Još dublji ulazak u mrak Amerike sedamdesetih dao je film "Svi predsjednikovi ljudi", u kojem Redford i Dastin Hofman glume novinare "Vašington posta" Boba Vudvorda i Karla Bernštejna samo četiri godine nakon što je afera "Votergejt" potresla naciju. To je jedan od najboljih novinarskih filmova svih vremena i ostaje relevantan gotovo 50 godina kasnije. Bob Vudvord je kasnije priznao da je bilo velikodušno odabrati najzgodnijeg muškarca na svijetu da ga glumi u filmu, ali ne treba zaboraviti da je Redford bio taj koji je svojim uticajem i novcem bio najzaslužniji što je ovaj klasik Alana Pakule uopšte snimljen.
"Električni jahač" (1979)
Redford je pružio jednu od svojih najšarmantnijih uloga kao Soni Stil, propala, pijana rodeo zvijezda, koji krade konja vrijednog milion dolara od nasilnog konglomerata, jaše ga niz Las Vegas Strip i pokušava ga spasti. U režiji Sidnija Polaka, ovo je moderna kaubojska šala najvišeg reda, ali Redford ju je pretvorio u iskreno uvažavanje američkog Zapada i njegove mitske kulture. Kada gradska reporterka Hali Martin, koju glumi Džejn Fonda, stigne Stila u pustinji kako bi napravila priču, rađa se i romansa, ali Stil je vječna skitnica, ne ostaje dugo jer i on mora biti slobodan.
"Moja Afrika" (1985)
U ovoj avanturističkoj melodrami Sidnija Polaka Redford je ekran dijelio sa Meril Strip i to je u suštini dovoljno da ovaj film ostane vječan.
U njemu Stripova glumi mladu dansku baronicu koja se pridružuje svom mužu u Keniji početkom 20. vijeka. Dok je tamo, upoznaje lovca na krupnu divljač Denisa (Redford) i njih dvoje razvijaju vezu dok se nad Afrikom nadvija sjenka dolazećeg Velikog rata, što znači da postoji i priča oko ovog ljubavnog trougla, ali sve to pada u zapećak, kada se dvoje holivudskih plavušana nađu zajedno u kadru.
"Sve je izgubljeno" (2013)
Početkom ovog milenijuma Redford je uglavnom prestao da glumi izvan svojih filmova, ali se vratio pred kameru za ovaj mali film, koji se fokusirao na neimenovanog čovjeka usred Indijskog okeana čiji je mali brod upravo udario u transportni kontejner, nanijevši znatnu štetu njegovom plovilu. Glumeći jedinog lika u filmu i izgovarajući samo nekoliko desetina riječi tokom cijele priče, Redford je pružio svoju najčistiju fizičku izvedbu, dajući nam usamljenu dušu koja se bori da ostane na površini dok pokušavamo da sastavimo tragove o tome ko je on.
"Starac i pištolj" (2018)
Redfordov posljednji pravi filmski nastup (uz rolu u "Osvetnici: Kraj igre") je prikladna labudova pjesma za jednog od najomiljenijih filmskih odmetnika. Film, zasnovan na istinitoj priči, u kojem Redford glumi ostarjelog pljačkaša banaka Foresta Tuakera, koji nakon bjekstva iz zatvora završava na farmi žene po imenu Džuel (Sisi Spejsek) koja ga navodi da pomisli da su njegovi pljačkaški dani završeni, ali lokalni detektiv (Kejsi Aflek) ne dozvoljava da Takerova prošlost umre, kao što ni Redfordove role ne dozvoljavaju da on umre.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.
