Aleksandra Čvorović: Volim mračne autsajdere, iza njih su dobre priče

Knjiga je putovala kroz više gradova, promovisana je na "Imperativu", u nekim školama u Banjaluci, zatim u Gradišci, Prnjavoru, Stanarima, nakon toga u Sarajevu i Mostaru. Planirane su promocije u Bijeljini, Prijedoru i Zvorniku. Želja mi je da je promovišem i izvan granica BiH, o čemu postoje pregovori.

Rekla je ovo za "Glas Srpske" Aleksandra Čvorović, književnica, objašnjavajući sopstvene utiske tokom pet mjeseci života njene knjige "Zvjezdana i vukodlak". Kako umjetnica ističe, povratna reakcija na djelo, koje se ne izdvaja samo u njenom opusu, već se izdvaja dobrim dijelom i u odnosu na ostatak književne scene, samo je dodatno potvrdila ciljeve koje je postavila pred sebe prilikom stvaranja ove zbirke pripovjedaka.

S namjerom da smisleno iskoristim preostalo trajanje, koje je u tom momentu bilo neizvjesno, željela sam napisati knjigu koja ima misiju da širi životnu mudrost, dobrotu i utjehu. Povratne reakcije me uvjeravaju da sam u toj namjeri uspjela, što mi daje novi polet, rekla je Čvorovićeva.

GLAS: Neobične priče iz ove knjige imaju temelj u folklornim motivima bajki uz modernije nadogradnje u vidu fantastike i horora, često potcijenjenim žanrovima unutar akademskih književnih krugova, ali djeluje da se posljednjih godina ovi kriterijumi vrednovanja polako, ali sigurno, mijenjaju? Niste osjećali strah od ulaska u dublje žanrovske vode ili Vam je to bio samo motiv više?

ČVOROVIĆ: Navedeni žanrovi su mi bliski, slušam zov unutar sebe, pratim vizije i tragove. Nisam težila uklapanju u akademske kanone, moja priroda je individualistička i nastojim da pratim svoj put, ma kako specifičan bio. Fantastika i horor su svjetski trendovi koji uživaju veliku popularnost, naročito u kinematografiji, ali i u svijetu video-igara. Moje potvrđeno ubjeđenje je da sve polazi od knjiga, a danas se knjige tih žanrova mnogo čitaju. A što se tiče straha, kad osoba prođe u životu sve što sam ja prošla, ničeg se ne boji i može da piše šta god hoće.

GLAS: Kad smo kod samog djela, djeluje da je ovo knjiga u vezi sa kojom niste pravili bilo kakve kalkulacije, od izbora tema preko spisateljskog stila do same opreme, kao da je motiv iza njenog stvaranja daleko prevazišao sam autorski stvaralački impuls?

ČVOROVIĆ: Bila sam po drugi put bolesna od raka i imala dvoje maloljetne djece pred sobom. Sve je bilo neizvjesno. U očajanju sam dograbila bajke koje sam pisala i prikupljala unazad dvadeset godina. Vodila me želja da svojoj djeci ostavim knjigu koja će ih podizati, govoriti im o ljepoti života, o tome da je u redu ići mimo svih i biti drugačiji, o razumijevanju i empatiji prema drugima. Pisala sam knjigu kroz koju će me upoznati djeca moje djece, ako ih ne uspijem doživjeti. Kad ste u takvoj situaciji nema prostora za kalkulacije i motiv zaista prevazilazi stvaralački impuls. Pisala sam knjigu koja je trebalo da bude tu za njih, umjesto mene.

GLAS: Jedna od poveznica za svih šest pripovjedaka u knjizi, osim bajkolikih i horor motiva u svima, jeste da se bave junacima koji su drugačiji: vukodlacima, vilama, siročadima, mjenjolicima…, karakterima koji se po mnogo čemu izdvajaju iz prosječnosti većine, koja želi uniformisanost i ukalupljenost, a ne individualnost. Šta Vas je privuklo likovima koji se mogu definisati kao autsajderi u svojim sredinama?

ČVOROVIĆ: Lično iskustvo mi je dalo dobre uvide o tome koliko je teško biti drugačiji. Volim mračne autsajdere, jer iza njih uvijek stoji jaka priča, možda čak priča od koje se ledi krv u žilama. Pripovijedam u simbolima, izbjegavajući brutalnu realnost, volim da mistifikujem stvarnost, uvijem je u svjetlucavi papir fantazije. Glavni junaci jesu predstavljeni kao fantastična bića, no zapravo su to ljudska bića obilježena teškim sudbinama kao: zlostavljana djeca, ljudi sa teškim nedostacima i bolestima, čudaci ili mentalni bolesnici.

GLAS: Šta je za Vas lično univerzum Neznangrada, koji je dosta stariji u Vašem opusu od ove knjige?

ČVOROVIĆ: Nije lako odgovoriti na ovo pitanje, pokušaću da rezimiram široku temu. Neznangrad je mistični imaginarni grad, koji je nastao kao okvir za fantastične, emocionalno snažne priče koje istražuju različitost, ljubav i prihvatanje. To je scena dešavanja gdje se susreću strast, čudovišta i ljudske rane preoblikovane kroz moj lični pripovjedačko/poetski duh, a oblikovane kroz drevno mitološke i moderno narativne tokove.

GLAS: Literatura za nešto stariju djecu, tačnije za tinejdžere je nekako zanemaren podžanr u domaćoj književnosti. Uglavnom se ovoj populaciji čitalaca nameće lektira ili su prepušteni prevodima inostrane literature, kao da je taj ključni formativni period u životu čovjeka nekako prekratak za ozbiljan književni rad domaćih književnika ili se pomalo potcjenjuje sama čitalačka motivacija tinejdžera?

ČVOROVIĆ: Rad sa tinejdžerima, kao i pisanje za njih, zahtijeva specifične vještine i iskustvo. "Zvjezdana i vukodlak" su istog žanra kao prevedena literatura koju prate. Lako im je da se identifikuju sa protagonistima knjige upravo zato što govorim o odbačenim likovima: preosjetljivim umjetnicima, neobičnim osobama, nesrećno zaljubljenima, prokletima ili ružnima. U osnovi svaka priča o marginama društva je privlačna ovoj populaciji.

GLAS: Kako Vam iz ugla pisca, bibliotekara i moderatora brojnih kreativnih radionica, sa ozbiljnim iskustvom iza sebe, djeluju često korišćene floskule da "današnje tinejdžere čitanje ne zanima"? Da li su ove porazne tvrdnje istinite ili je problem možda u nečemu drugom?

ČVOROVIĆ: Kao što rekoh, bitno je ponuditi im ono što ih zanima, a oni su u ovom uzrastu vrlo usmjereni na sopstvenu problematiku. Morate da osluškujete i ponudite otvorenu komunikaciju i odgovore na teme koje ih okupiraju. Treba im pomoći ne samo da istraže život koji imaju, već i život o kojem sanjaju. Ako pratimo svjetske trendove vidimo da je tinejdžerska literatura upravo mješavina žanrova kojima se pričaju važne priče. Njihova karakteristika je filmičnost, jer se često adaptiraju u filmove i serije, takođe vrlo su viralne.

GLAS: Knjiga "Pjesmojed" je namijenjena mlađoj, "Zvjezdana" nešto starijoj djeci, a onaj dio odrasle populacije dugo čeka neko Vaše djelo namijenjeno njima. Kako stoje stvari na tom polju Vašeg literarnog rada?

ČVOROVIĆ: Imam gotovu knjigu pjesama za odrasle "Vukovila", u rukopisu, koja je prošle godine bila u najužem izboru niške nagrade "Slaviša Nikolin Živković" i to među tri romana. Vjerujem da nije lako jednoj knjizi pjesama da se istakne među romanima, tako da možemo reći da je to dobra preporuka, s obzirom na to da su u žiriju bila uvažena imena. Trenutno za nju tražim izdavača.

POEZIJA

GLAS: Kažete u jednoj od priča: "Poezija otpliće tajne i rasplamsava strasti, ko nju izgubi, izgubio je sebe". Ipak, živimo u brzopoteznom vremenu SMS poruka i "Tik toka", da li poezija može sačuvati čovjeka da se ne pogubi u tom digitalnom lavirintu ili je već kasno za nas?

ČVOROVIĆ: Poezija iskače na "Fejsbuk" statusima, na "Tik toku", u reklamnim sloganima, infiltrira se u život na neočekivane načine, bori se za prostor. Realno nema mnogo osoba koje će zatražiti knjigu poezije u knjižari ili biblioteci pa ipak ona žilavo preživljava. Iznenadiće vas broj pregleda poezije Mike Antića na "Jutjubu". Naravno njene dubine nisu za svakoga, samo najhrabriji i najluđi potonuće u njenu estetiku i simboliku, to je izuzetno iskustvo za odabranu publiku. Kada govorim poeziju, osjećam da me slušaju, to je taj momenat poetske magije prisutne u realnosti.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.